Edita Šimić stoji iza bloga i Instagram-profila Kuživancija, a na njega ste zasiguno naišli ako ste ljubitelji kuhanja, ali i lijepih interijera. Edita je iz Splita, ali živi u Berlinu već sedam godina. Studirala je ekonomiju i radila u struci, ali preseljenje ju je odvelo u drugom smjeru. Više nije htjela raditi u uredu i baviti se papirima:- Iako uskoro punim 37 godina, u sredini u kojoj sam odrasla rekli bi da da je za bilo kakve promjene kasno, ali Berlin mi je dao krila i hrabrost usuditi se, bar pokušati… Pomoglo je i malo što u svojoj glavi još uvijek imam 24 godine i ne starim, ama baš ni dana. Inače, osim samog kuhanja, obožavam cijelu wellness pozadinu koja se krije iza onoga što jedemo i kako kuhamo. Na tu temu čitam i istražujem svakodnevno, bilo da se radi o namirnicima, uzgoju životinja, jogi i pokretu, meditaciji, nije važno, dok god je u službi našeg fizičkog i metalnog zdravlja.Odakle ljubav prema kuhanju i kad se rodila ideja za blog?Uvijek sam kuhala sama za sebe pogotovo kada mi se ne bi svidio npr. ručak, pripremila bih sebi nešto “zdravije”. Težila sam tome da jedem što bolje. Zapravo me želja za boljim i zdravijim namirnicama dovela kuhanju jer nisam imala izbora. Ili ću se sama uhvatiti posla ili ništa od toga. Promjena se dogodila u Berlinu kada sam počela biti izložena različitim kulturama i ljudima koji pokušavaju apsolutno sve, osim slijediti pravila i uklopiti se. Za mene se otvorio jedan sasvim novi svijet. Blog je nastao slučajno, odnosno sve je počelo s Instagramom kada sam krenula dijeliti recepte. Na kraju je forma bloga bila logičan slijed.Kako izgleda jedan dan u životu gastro-blogerice?Dobra stvar je što si vrijeme organiziram sama, loša stvar je što si vrijeme organiziram sama. Inače sam tip koji bolje funkcionira kada ima više posla, ako moram odraditi jednu ili dvije stvari uglavnom ne odradim ništa. Kad blog krene biti malo poznatiji nagomila se dosta administrativnog posla, tako da mi se često zna dogoditi da danima ništa ne skuham za blog. Ali inače, kada kuham, uglavom najprije idem po namirnice, pretpostavit ćemo da sam jelo već prije nekoliko puta spremala i mislim da bi bio super za blog, kuham, stiliziram, fotkam, zatim obrada fotografije, pisanje teksta, objava na društvenim mrežama i komunikacija sa pratiteljima. Ovo je jedan sasvim običan dan. Ponekad se moraju organizirati sponzorirana snimanja, ispuniti zahtjevi klijenta, osmisliti priču itd. Rekla bih da je posla puno više nego što se percipira, pogotovo kada radiš od kuće, a privatno i poslovno se tako lako pomiješa. Ali ovo je jedan kreativan posao i u tome je zaista sva ljepota.Odakle crpiš inspiraciju i gdje tražiš ideje?Apsolutno svugdje, ali svugdje… Taman se danima razmišljam kako ću poslati poruku jednom restoranu bi li mi dali recept za njihovu tekućinu u kojoj fermentiraju povrće jer me oduševilo. Ovo je samo jedan primjer! Puno kupujem kuharice i kuham po njima, ponekad mi prijatelji i poznanici prosljeđuju recepte, ideje i iskustva i onda u odnosu na sve napisano mi često i samoj padne nešto na pamet. Što najviše voliš kuhati i kako izgleda savršen ručak ili večera?Najviše volim pripremati povrće. Mislim da smo u tom području poprilično nekreativni i zaista ga vidim kao glavnu zvijezdu tanjura. Cijela moja filozofija se vrti oko toga što ću danas pripremiti od povrća tako da sve što uključuje zanimljivije pripremljeno povrće za mene je idealan ručak ili večera. Uz malo ribe, nitko sretniji od mene. Koja ti je omiljena namirnica, a što baš nikad ne jedeš?Uf, sir! Kažem "uf" jer primjećujem da mi ne djeluje dobro na ten što me ne čudi jer postoje istraživanja koja pokazuju da protein iz mlijeka može uzrokovati akne, tako da ga jedem umjereno. Prestala sam jesti piletinu zbog izuzetne industrijske manipulacije pri uzgoju peradi, a ostalo meso jedem isključivo ako znam odakle je. Ne mogu reći da sam pronašla savršenu formulu, ali trudim se slušati svoje tijelo i biti obazriva prema načinu uzgoja životinja. To mi je osobno jako važno.Uz kuhanje se veže i stiliziranje, a tebi baš dobro ide. Ipak, nije jednostavno… Nije jednostavno u smislu da je jako izazovno uvijek u istom prostoru, u istom kutu, pod istim svjetlom i tako godinama kreirati lijepu, privlačnu, zanimljivu i skladnu fotografiju. Većina nas food bloggera fotografira kod kuće u malo improviziranom studiju koji je velik metar puta metar. I unutar ta “četiri zida” se mora dogoditi sva čarolija. Osobno mi se stil mijenjao i još se mijenja. Sada više težim jednostavnosti i da mi je što manje toga u kadru. Mislim da sam htjela-ne htjela pod utjecajem Instagrama, ali na kraju svi mi damo neki svoj individulani pečat.Koliko vremena i što je sve potrebno da nastane savršena fotka na Instagramu?Ovisi, nekad se sve potrebno dogodi za pet minuta, ponekad jednostavno ne ide i prođu sati, a ja još uvijek nemam ono što tražim. Dobro je ponekad vizualizirati točno što želiš, pronaći inspiraciju, možda čak i skicirati i razmisliti o bojama.Vidjela sam da si upisala tečaj za plant-based chefa - kako je pala odluka na to?Jednostavno sam htjela proći osnove i nakupljeno znanje utvrditi, nadograditi i sistematizirati. Dugo sam razmišljala, tražila nešto što se može uklopiti u moj raspored i napokon se odlučila. Drago mi je da sam to realizirala, stalno učim nešto novo.Ispričaj nam malo o svojoj kuhinji, stvarno super izgleda!Hvala puno! Jao, godinama sam skupljala inspiraciju za kuhinju na Pinterestu i šire, bez da sam znala da ćemo se uopće seliti. Ta mapa je bila moja želja koja je meni bila u glavi kao nešto što će biti “jednog dana”. Doslovno sam imala i koje staklenke želim. Na kraju je, naravno, prilagođena prostoru, ali zadovoljna sam kako je sve ispalo. Kao i uvijek, bilo je tu prepreka, ali sada se toga više nitko ne sjeća. Imam još jednu prostoriju pored kuhinje koja je sada svaštara, ali bi je zapravo trebalo urediti i bila bi nastavak kuhinje, ali nikako se toga uhvatiti. Imam fotke, ali nemam još volje uhvatiti se u koštac s radovima. Uskoro, nadam se!A kako napreduje kuharica? Mislim da je mnogi jedva čekaju...Kuharica je bila moja dugogodišnja želja i napokon se ostvaruje. Inspirirana indie časopisima kao što su Kinfolk, Cereal, Table, kuharica će imati izgled časopisa te će biti tiskana u tri dijela. Svaki dio će pokrivati svoju tematiku (doručak/brunch, slatko, ručak/večera). Prvi dio je spreman i čeka bolji trenutak. Osim recepata bit će tu i nutricionističkih savjeta i lijepih fotografija mojih najdražih mjesta za brunch u Berlinu. Naime, prvi dio je trebao izaći iza Uskrsa, ali obzirom na situaciju, za sada je odgođen. Vidjet ćemo kako će se sve odvijati, ali nadam se da bi uskoro mogla ugledati svjetlo dana. Još uvijek se svi navikavamo na novonastalu situaciju vezanu uz virus, ali kod mene je čaša uvijek polupuna.
