Trenutak tišine

Trenutak tišineNakon dvadeset godina na vršcima prstiju, baletna primadona odlučila je predahnuti. Pokret je zaustavljen, a Edina Pličanić vrlo je opušteno pozirala pred kamerom. Bila je ovo njezina godina - u 2014. Edina Pličanić je otplesala naslovnu ulogu u baletu “Ana Karenjina”, ulogu s kojom ulazi u povijest zagrebačkog i hrvatskog baleta. Za tu je kreaciju u baletu, koji je na izabranu glazbu Čajkovskog koreografirao Leo Mujić, dobila nagradu Tito Strozzi i Nagradu publike Teatra hr. kao najbolja izvođačica godine, što je pobjeda koja vrijedi dvostruko jer je izvojevana u vrlo jakoj kategoriji u kojoj se ova prvakinja Baleta HNK Zagreb “tukla” s glumicama i dramskih ulogama.Edina je miljenica zagrebačke baletne publike, koja tvrdi: “Ona ne pleše Anu Karenjinu, ona ne glumi Anu Karenjinu, ona jest Ana Karenjina!” No, što se krije iza izvedbene perfekcije i scenskog glamura, koliko suza, krvi i znoja zahtijeva bavljenje najtežom i najljepšom vrstom umjetnosti u kojoj sve mora izgledati lako, jednostavno i eterično, otkriva sama Edina: – Plešući Anu Karenjinu, 19. studenoga proslavila sam dvadeset godina umjetničkog djelovanja. Bila je to noć za pamćenje. Nikada u životu nisam dobila toliko cvijeća, čestitaka, poljubaca... Toliko je prijatelja i dragih ljudi bilo oko mene, toliko je bio divan govor intendantice HNK Dubravke Vrgoč. I onda, nakon svega toga, u neko doba jutra, stignem kući i život me vrati u realnost. U stanu me dočekao začepljen odvod. Tako je Ana Karenjina te noći usnula kose još slijepljene gelom, a sljedećeg je jutra ganjala majstore – kazuje Edina i smije se dok se obje prisjećamo legendarne rečenice Rite Hayworth: “Odlaze u krevet s Gildom, a bude se uz mene, razočarani.” Gilda je najpoznatija i najsenzualnija uloga ove velike glumice, a uz otplesane brojne velike uloge Edina zna da će je mnogi pamtiti baš po Ani Karenjinoj: – Ta je uloga došla u pravom trenutku. To je ona situacija u kojoj se sve savršeno posloži. Došla je sada kada sam zrela i izgrađena plesačica, s velikim iskustvom, a došla je i kao rad na istinskoj kreaciji. Ovdje nismo prenosili već postojeću koreografiju, učili korake koje je netko već plesao, već smo u radu stvorili sve – objašnjava Edina, a na primjedbu kako su joj sjajni partneri i kako “rastu” iz izvedbe u izvedbu, kaže: – Obojica su veliki umjetnici, i Tamás Darai (Vronski, op. a.) i Guilherme Gameiro Alves (Karenjin). Zapravo smo balet pripremali tako da oni, u alternaciji, plešu obje uloge, ali koreograf Leo Mujić je s njima zajedno stvorio likove u kojima su toliko upečatljivi da ih je nemoguće mijenjati.A kada već razglabamo do u detalj o “Ani Karenjinoj” nemoguće je na diviti se kostimima koje je za taj balet kreirao Alan Hranitelj. Edina priznaje da je zaljubljena u sve haljine u kojima pleše, ali i da je razmišljala hoće li za party nakon slavljeničke izvedbe ostati u crvenoj haljini u kojoj pleše najstrastvenije scene u tom baletu: – Alan je stvorio prave plesne haljine, ali takve da ih se istovremeno može odjenuti za svaki crveni tepih, toliko su savršene.Posebno sam zaljubljena u crvenu haljinu iz te predstave, kao što se i uvijek zaljubim u svaku dobru crvenu haljinu. Volim sebe vidjeti u crvenom. Edina kaže da voli modu, voli i djela hrvatskih kreatora, posebno modele s potpisom Madame Demode i nakit Ivana Midžića. No, kako kaže, svatko tko bi zavirio u njezin ormar jako bi se iznenadio. U njemu ne prevladava neki određeni stil, već ima doista svega: – Svaki dan kada dođem u kazalište cure mi govore: “Opet si drugačija.” To je ono što volim u modi. Moda je igra, a ja za sebe volim reći da sam kameleon mode. Pojedine sam dane oličenje sportskog stila, a već sljedeći u nečem mnogo klasičnijem ili pak u odjevnoj kombinaciji koja naginje retrostilu iz šezdesetih godina. A onda dođe i dan kada na sebe navučem kombinezon, u njemu skočim na bicikl, sa svog se Jaruna dovezem u kazalište i najbrže što mogu presvučem u odjeću koju nosim na probama – kaže te dodaje: – Svatko tko bi nas vidio na početku zagrijavanja i probe mislio bi da smo hrpa klošara, ali važno je da nam se mišići što brže ugriju jer to sprečava ozljede.