Postoje lijepe priče, a onda postoje lijepe priče s velikim L koje ostave bez teksta, ali s mnogo misli. Jednu takvu na svojem je Instagram-profilu podijelila i Vildana Mrša, koja se na društvenim mrežama krije iza nadimka @vylson. Baka i djed njezina supruga proslavili su 65. godišnjicu braka, što uistinu nije svakodnevni događaj, a ona se tim povodom, ali i povodom Međunarodnog dana žena kojeg smo proslavili u nedjelju, osvrnula na njihov odnos kroz desetljeća. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:A šta ćeš? Živjelo se, i radilo u polju, i djeca odgajala. On je bio u mornarici, u Puli. U prve tri godine sinova života, vidio ga svega dva-tri put. Bio je on vrijedan, vazda je bio vrijedan i u mornarici je brzo došao do čina i položaja. Mogao je uzeti izlaznicu kad god je htio, ali nije bilo para da dođe. Nego šuti, trpi i čekaj...” Baba Mare je tako jednom počela priču, o prošlosti, životu i ljubavi.Na današnji dan, prije ravno 65 godina, mlada dvadesetogodišnja Mare se udala za svog vršnjaka Nika. Tri godine s tek rođenim sinom, čekala je muža da dođe iz vojske. U 65 godina suživota i braka, u porodici u kojoj su se desetljećima muškoj djeci davala imena - Niko, Mato i Božo oni su svog sina nazvali Milan. U vremenu kad se imalo najmanje troje djece, oni su odgajali jedno. U vremenu kad su se dizali spratovi na očevim kućama za svakog sina ponaosob, oni su se odselili. Njihov san, da imaju samo svoje parče zemlje, da su sami među svoja četiri zida su ostvarivali pomalo, koliko se moglo od plaće svaki mjesec. U međuvremenu, nije im bio tijesan ni sobičak, 2x2, par zdjelica i mali sudoper na tarasi. U njenih. U vremenu kad je biti u “ženinih” bilo gora sramota nego danas. Nije mu to nikad smetalo. Baba Mare nije skuhala ručak već više od 25 godina. Otkako je đed u penziji, on je u kuhinji. Kaže, dosta je njoj kuhinje za još sto života. Do prije dvije godine, jednom mjesečno je đed babu vozio kod frizera. On više ne vozi, a ona mu je kaže lijepa i sijeda. Ona ga svaki dan grdi što se umara dok obilazi pčele, kopa baštu i sije pomadore. Oni su moja čestitka za Dan žena.Oni su njemu bili uzor. To što ravnopravnost započinje u našim domovima nije mala stvar. Odgajamo buduće male ljude. Učimo ih na vlastitom primjeru. Žene oduvijek mijenjaju svjetove. Nikad se ne smijemo prestati boriti ni odustati. Jer smo taj primjer za sutra onima iza nasAko odustanemo, šta im ostavljamo u amanet? Sretan Vam 8.mart! I da dočekamo i mi ovakve pirove ❤️
