Duboka estetika

Duboka estetikaPetra Friganović, naša nekad vrlo uspješna manekenka, pistu je zamijenila duhovnim putovanjem. No za nas se na trenutak vratila modi. Petra Friganović svestrana je mlada žena koja se ističe izgledom i osobnošću. I u Hrvatskoj i u inozemstvu bila je vrlo uspješna manekenka, no taj je dio života iza nje. – Dugo sam bila u manekenskom poslu, gotovo pola svog života, a sve što sam tada proživjela i naučila je neopisivo. Zahvalna sam zbog takvog iskustva. Proširila sam vidike, upoznala različite kulture i zanimljive ljude, što mi je dalo drukčiju sliku o planetu na kojem živim. Ali isto sam tako upoznala i sebe, svoje vrline i mane i shvatila u kojem smjeru želim da moj život ide, to je najvrednije od svega. Kad proživiš dvadesete u dahu i bez frustracija i neostvarenih želja, u tridesete uploviš mirno i siguran u sebe.Petra, kojoj je svijet profesionalne mode vrlo blizak, komentira hrvatsku modnu scenu: – Ima stvarno dosta dobrih brendova u Hrvatskoj, pogotovo s obzirom na to da smo tako mala zemlja. Tržište se raširilo. Voljela bih da ima više dizajnera koji slobodno i beskompromisno slijede svoju estetiku ne obazirući se na trendove koje nameću potrošačko društvo ili mainstream trendovi. Koliko joj je moda važna? – Za modu i modni milje vežu me jako lijepe uspomene i volim povremeno napraviti izlet natrag, ali to mi više nije previše bitno u životu. Imam drukčiju viziju sebe i smjera u kojem idem. Ali moda je u širem smislu sastavni dio moje osobnosti. Po prirodi sam estet, uživam u ljepoti i to sigurno utječe na način na koji se odijevam. Pet najdražih komada u ormaru su joj bajkerska jakna, trapezice, torba Tamara Bombardelli, nove narančaste tenisice Nike airforce i mala crna haljina, no Petrin život više nije vezan uz modu. Sa suprugom u Zagrebu vodi vlastiti studio za jogu. – Joga je uvelike utjecala na moj način razmišljanja. Umirila je moj um i podarila mu jasnoću i fokus, što vodi postizanju unutarnjeg mira i zadovoljstva, a kad je čovjek istinski sretan, onda nema te situacije, događaja ili osobe koji te mogu izbaciti iz takta. Borba postoji samo unutar nas i, kad to osvijestiš, život je puno lakši.Petra s puno ljubavi govori i manekenstvu i o svojem sadašnjem pozivu, stoga smo je pitali ima li savjet o tome kako osvijestiti koji je posao baš za nas?– Svi smo jedinstvena bića i možemo ponuditi svijetu puno toga. Treba prvenstveno poznavati sebe, svoje želje, snove i talente i vjerovati u njih. Problem nastaje kad nestane strasti, a to se često događa zbog pravila koja nam nameće društvo i koja su ograničavajuća, surova, kruta i ne bi trebala biti mjerilo uspjeha. Ljudi često zapnu baš tu, trudeći se biti nešto što nisu. A teško je ići protiv struje i ne izgubiti ni djelić sebe i poštovati druge. Potrebna je velika hrabrost za to. Posao bi trebao na neki način oplemeniti živote drugih, imati neki viši cilj, boljitak društva, da se osjećamo korisni i ispunjeni. Zato Petra uživa kad ljudi iz njena studija izlaze s osmijehom na licu, spremniji i hrabriji za nove životne izazove.Govori o tome što je za nju sreća. – To je onaj unutarnji osjećaj iznutra koji ne ovisi o izvanjskim događajima. Postoji u nama kao osjećaj koji dijelimo s drugima samim svojim postojanjem. Put joge put je u kojem sa sebe skidaš sve ono što nisi kako bi na kraju ostalo samo ono što jesi – sreća, ljubav i blaženstvo. Petrina su jutra obično rezervirana za obaveze vezane za studio, privatne satove i pripremanje materijala za edukaciju. Popodne i večer vodi grupne satove i, koliko god može, posvećuje se suprugu, obitelji i prijateljima. Vikendima često održava školu za učitelje joge i razne radionice. Joga je samo djelomično zaslužna za njezin vitalan izgled. Na drugom je mjestu prehrana. Već više godina jedem isključivo vegetarijansku hranu i, kad god mogu, kupujem namirnice iz organskog uzgoja. Baka iz Šibenika često mi šalje svježe voće i povrće iz svog vrta pa sam dosta „razmažena“ po pitanju hrane.Petra voli iskrene i dosljedne ljude koji imaju izražen osjećaj empatije. Sve rjeđa pojava u suvremenom društvu... – Mislim da u našem društvu mora doći do unutarnje tihe revolucije u pojedincima. Kad se dogodi dovoljan broj ljudi na planetu, kad kritična masa iskusi to stanje, doći će do promjene svijesti u svim aspektima društva. Optimist sam i vidim da se to već polako događa. Konkretne promjene možda neće biti ugodne za većinu, ali su neophodne.