Jutros je Petrinju i okolicu Siska pogodio snažan potres koji se osjetio i na zagrebačkom području. Mnogi su se ponovno suočili s istim strahovima kao i nakon potresa u ožujku, kad je jedan od čestih komentara bio i onaj o strahu od tuširanja ili pranja kose. Tada je taj strah trajao danima, a koja je pozadina toga, objasnila nam je magistra psihologije Anđela Jelić koja kaže da je osjećaj straha, u ovom vremenu u kojem se borimo i s pandemijom, sasvim normalan: - S obzirom na to da su pandemija i potres nešto što je izvan naše kontrole, strah kao jedna od primarnih emocija pomaže nam suočiti se s trenutačnom situacijom - priprema nas na ispravu reakciju. No, trebamo biti oprezni i ne dopustiti da nas taj strah nadvlada. Jedan od načina kako to možemo učiniti je usredotočiti se na sadašnji trenutak i male stvari koje nam ispunjavaju svakodnevnicu. U stresnim situacijama reagiramo po mehanizmu “borba ili bijeg” koja aktivira naše tijelo i priprema za suočavanje s trenutkom u kojem se nalazimo.Kad je riječ o svakodnevnim aktivnostima poput tuširanja ili pranja kose, psihologinja kaže da se strah i odbojnost prema njima javljaju jer je sustav obrane organizma na jako visokoj razini.- S obzirom na to da je potres nepredvidljiva prirodna pojava, naše tijelo je u stalnoj napetosti i pripravnosti. Suprotno tome, aktivnosti poput tuširanja i pranja kose, koje inače djeluju opuštajuće i smanjuju osjećaj napetosti, odlaze u drugi plan. Osim toga, ove aktivnosti zahtijevaju i određeno vrijeme kako bi se izvršile pa nam upravo ta činjenica predstavlja rizik. Stoga, osjećaj napetosti koji je karakterističan za preživljavanje u stresnim situacijama ostaje dominantan i drži nas uvijek pripravnima i spremnima na spašavanje vlastitog života - objašnjava Jelić.Dodala je da je jedna od uobičajenih psiholoških posljedica nakon stresa i stanje hiper budnosti:- Drugim riječima, na svaku malu buku reagirat ćemo naglim bijegom ili skrivanjem na sigurno mjesto. Do ovoga dolazi jer je tijelo u velikoj pripravnosti za još jednu potencijalnu prijetnju našoj sigurnosti, što može prouzročiti osjećaj tjeskobe. S vremenom ove reakcije nestaju same, no ako do toga ne dođe, one mogu biti karakteristika nečeg puno ozbiljnijeg poput PTSP-a (posttraumatski stresni poremećaj).Psihologinja kaže da, nakon što je život ugrožen vanjskim utjecajem kao što je stres, nije rijetkost da se javljaju tjeskoba i depresija. Njihovi su simptomi umor, gubitak sna, smanjen interes za svakodnevne aktivnosti, razdražljivost i nemogućnost koncetracije. Jelić napominje da ovi simptomi mogu nestati s vremenom, a ako se pokaže da su trajni, važno je potražiti stručnu pomoć liječnika i psihologa.Nakon potresa mogu se pojaviti mentalna blokada i fobija od potresa, a psihologinja je objasnila zašto dolazi do njih:- Mentalna blokada tipična je za osobe koje su preživjele potres ili druge prirodne katastrofe, a odnosi se na to da se neprestano u glavi iznova proživljava stresni dogadjaj. Jedan od načina kako se oduprijeti mentalnoj blokadi je povratak u rutinu ispunjavajući dan svakodnevnim uobičajenim aktivnostima što može pomoći da se osjećamo sigurnije u svom okruženju. Fobija od potresa nastaje iz razloga što pojedinac postaje svjestan da nema kontrolu nad ovom prirodnom pojavom, kao što to nemaju ni znanstvenici iz područja seizmologije, iz čega može proizaći osjećaj tjeskobe koja može prerasti u fobiju.
