Iako sam bila jako mala, sjećam se odlaska majke od kuće. Teško mi je i dan danas sebi objasniti kako se tako dobro sjećam događaja koji se dogodio kad sam imala tri godine, ali očito je to bila velika trauma za mene kad mi je toliko urezana u sjećanje. Sjećam se i putovanja prema SOS Dječjem selu Lekenik kad sam imala četiri godine, odnosno prolaska kroz šumu u Zaprešiću. Sjećam se samo loših trenutaka, a dolaska u Lekenik i prvog upoznavanja sa svojom SOS-mamom Gordanom se ne sjećam. Znam da sam došla dan prije sv. Nikole, taman na poklone, što me u tom trenutku, kao dijete, jako razveselilo. Nedavno mi je Gordana rekla da sam bila jedno od rijetke djece koja se tako brzo prilagodila na život u domu, započinje priču Kristina Ivanuš, jedna od nominiranih u našem projektu Diva godine. Kristina, koju svi od milja zovu Kika. studira a na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu, smjer marketing, živi u studentskom domu Stjepan Radić i dobitnica je prestižne Hermann Gmeiner nagrade koja se svake druge godine dodjeljuje jednoj djevojci i jednom mladiću iz SOS Dječjih sela na svjetskoj razini za doprinos u očuvanju prirode. - U SOS Dječje selo Lekenik sam došla kao četverogodišnjakinja, sa starijom sestrom Anamarijom koja je tad imala osam godina. Bilo je jako uzbudljivo i živo, bavila sam se raznim aktivnostima poput hobby arta, svirala violinu, trenirala odbojku, glumila u dramskoj skupini u kojoj sam bila jako uspješna. Budući da je bilo jako puno djece, stekla sam i puno prijatelja s kojima sam i danas u lijepom odnosu, ispričala je Kristina za Divu i dodala da joj je SOS-mama Gordana bila podrška cijeli život:- Stvarno sam sretna što je baš ona bila moja SOS-mama jer me odgojila i izgradila u dobru osobu. S Gordanom sam i dalje u kontaktu, čujemo se, a ponekad se nađemo i na kavi pa se ispričamo kao u dobra, stara vremena. Presretna sam što mi je SOS Dječje selo pružilo novu priliku za život i zahvalna sam na trudu svih drugih ljudi koji su sudjelovali u mom odrastanju. Kad je imala šest godina, dijagnosticirana joj je poliradikuloneuropatija, odnosno bolest perifernih živaca. - Simptomi bolesti su trnci u nogama, brz gubitak snage, puno brže nego moji vršnjaci, padovi... Jednom godišnje odlazila bih u toplice na tri tjedna zbog vježbi, zatim na fizikalnu terapiju i sve pretrage do sljedećeg posjeta liječniku, ispričala je Kristina ranije za Divu kako je pobijedila bolest.U međuvremenu se zaljubila u ronjenje, a ta je ljubav došla posve iznenada- Moj instruktor ronjenja Damir Zurub odlučio je četvero djece iz SOS Dječjeg sela Hrvatska pružiti priliku da upoznaju podvodni svijet i školuju se za instruktora ronjenja. Počela sam roniti u Svetom Filipu i Jakovu prije četiri godine s još tri prijateljice iz Dječjeg sela. Prvi zaron nikad neću zaboraviti, sve je bilo jako čudno, disanje pod vodom, sva ta oprema, boca, pritisak u ušima... Kristina je u ronjenju postala jako uspješna, toliko da se počela baviti podvodnom fotografijom i podvodnom ekologijom.Kad je završila srednju školu i upisala fakultet, počela je brinuti sama za sebe, a to opisuje kao najteži životni period jer više nije bilo odgajatelja koji su s njom 24 sata dnevno, nego je krenuo život.- Iskreno najteže mi je bilo iz razloga jer sam tad imala najmanje novaca ikad, a plaćala sam fakultet sama. Nikako nisam mogla naći posao. Moj je život drugačiji od života mojih vršnjaka jer moram misliti o mnogim stvarima o kojima oni neće još dugo. Ne smeta mi to, odrasla sam puno brže od njih i cijenim svaku stvar koju mi život pruža, ne uzimam ništa zdravo za gotovo. Ne žalim se, sretna sam sa svime što trenutno imam i ne žalim za stvarima koje nemam jer tek tako imam mir u duši, kaže Kristina. Ove godine planira završiti studij, položiti vozački, nastaviti trenirati boks i raditi tijekom godine. Kaže da bi se poslije fakulteta voljela zaposliti u marketinškom odjelu neke tvrtke i imati obitelj jer je, kako sama kaže, za nju to smisao života. U posljednjih nekoliko mjeseci život joj se okrenuo naglavačke, ponajviše nakon emisije kod Tončice Čeljuske:- Ne mogu vjerovati kakva se lavina reakcija tad dogodila. Puno mi se ljudi javilo s porukama podrške, a dobila sam i neke poslovne ponude. Nakon emisije mi se ostvarila želja te sam snimila spot s Jurom Brkljačom za novu pjesmu "Znao sam", što je za mene bilo predivno novo iskustvo. To se može vidjeti i u spotu jer sam prštala od sreće. Još uvijek me prođu trnci kad gledam spot. Nakon tog sam imala i snimanje za jedan zagrebački butik. Napokon radim stvari u kojima istinski uživam jer je modeling moj neostvareni san, ali sam ga krenula ostvarivati. Nakon emisije javilo mi se pet različitih autoškola, a četvero mi je ljudi osiguralo besplatno polaganje vozačkog ispita tako da uskoro krećem u autoškolu. Kristina je i zaštitno lice kampanje #ŽelimSveMoguSve, nastale u suradnji Autonomne ženske kuće Zagreb i City Centera One.- Riječ je o kampanji koja ima za cilj prikupiti novac za obnovu Autonomne ženske kuće Zagreb, ali i ohrabriti žene u njihovoj borbi protiv nasilja te ih potaknuti da svojom upornošću i snagom mogu sve. U sklopu kampanje, od 13. do 15. studenog u shopping centrima City Center One West & East, svi zainteresirani moći će kupnjom majica i hoodica donirati novac za obnovu Savjetovališta, koji je u zagrebačkom potresu pretrpio veliku štetu. Koristim ovu priliku da pozovem sve da se pridruže kampanji #ŽelimSveMoguSve kako bi zajedno ostvarili cilj i obnovili Savjetovalište za žene žrtve obiteljskog nasilja, priča Kristina i dodaje kako ima još mnogo stvari koje nije isprobala, ali misli da je za svoje godine - "na sve strane".- Na kraju svakog dana jedva se čekam probuditi da vidim što će mi novi dan donijeti u život i kakve će mi se nove prilike pružiti, zaključila je Kristina. Ostale priče iz projekta Diva godine pročitajte u nastavku:
