Ako ste u potrazi za novim, zanimljivim štivom, u nakladi V.B.Z-a izašao je novi francuski bestseler "Zašto su Francuskinje mlade i u pedesetima". Autorica knjige je Mylène Desclaux, a izašla je u suradnji s francuskim brendom vrhunske kozmetike L'Occitaneom. Mylène Desclaux francuska je publicistica i poslovna žena koja govori o promjenama nakon napunjenih pedeset godina. U knjizi tvrdi kako se do 50. godine žene najviše bave karijerom i/ili obitelji, a nakon tog je vrijeme da se posvete sebi. Autorica u knjizi donosi savjete o prijateljskim i ljubavnim odnosima, modi, spojevima, seksu, njezi kože i ljepoti, djeci, kao i svemu onome što Francuskinje čini posebnima. Kako ste došli na ideju da pokrenete blog o ženama u pedesetima i kako ste se odlučili napustiti agencijski svijet?Vodila sam jednu reklamnu agenciju koja je bila specijalizirana za proizvodnju reklamnih kampanja za razne časopise. Bila je 2008. godina i osjetila sam da je vrijeme da napravimo zaokret prema internetskom oglašavanju u koji se nisam puno razumijela. Ukazala mi se prilika da prodam svoju agenciju, što sam i učinila, ali tada sam se našla pomalo dezorijentiranom i smatrala sam se premladom da bih prestala raditi. Pokušala sam ponovno osmisliti svoj život razvijajući mnoge projekte koji nisu svi bili uspješni.U to vrijeme nisam bila u vezi, a moja djeca su se taman spremala napustiti dom. Željela sam ispričati priču o ovom periodu u životu kada se sve mijenja. Pisanje je oduvijek bilo moja profesija, pa umjesto da pišem za brendove, odlučila sam pisati iz užitka. Kako je blog bio optimističan i zabavan, a tematika kojom sam se bavila u trendu, privukla sam pažnju nekih urednika. Nakon toga sam pomalo odustala od vođenja bloga, ali ne i od pisanja. Upravo završavam svoju drugu knjigu koja će ujedno biti i moj prvi roman.Francuskinje su poznate po svojoj ljepoti i svojim tajnama ljepote – možete li nam otkriti neke?Intervjuirala me jedna engleska novinarka koju je zanimalo koja je moja beauty rutina. Ostala je razočarana jer je nemam, moja se rutina mijenja već prema tome kako mi koji proizvod dođe pod ruku. Bile smo u mom stanu i pitala je može li zaviriti u moju kupaonicu. Mislim da su tamo bile izložene sve postojeće marke. Samo sam malo pretjerala, kunem se. Isprobavam sve moguće nove proizvode, premazujem se kremama i uljima, za lice i za tijelo, ujutro i navečer. Nisam nimalo lojalna kad su marke i proizvodi u pitanju. To je kao i kod kuhanja – što masnije, to bolje. Ne znam kakve su Francuskinje općenito, ali pouzdano znam da se sve moje prijateljice ponašaju poput mene, one kupuju, isprobavaju i troše mnogo. Ne nužno najskuplje proizvode koji, kao što znamo, nisu uvijek i najučinkovitiji.Možete li nam reći kako izgleda prosječan dan u životu jedne “tipične” pedesetogodišnje Francuskinje?Sve ovisi o tome jeste li zaposleni ili ne i čime se bavite. Moja prijateljica Corinne, na primjer, radi u jednoj agenciji specijaliziranoj za krizno komuniciranje, rano ustaje, otpješači do svog ureda (30-ak minuta), odradi sastanke, ruča u petnaest minuta, zatim piše bilješke, zove klijente i ide kući oko 20 sati. Tako je otprilike prije izgledao i moj život.Danas više ne namještam alarm za buđenje, započinjem dan s četrdeset minuta joge, zatim slijedi tuširanje, odijevanje, čitanje tiska, pisanje, ručak s dečkom, drijemanje, pozivi, ponovno pisanje i ispravljanje napisanog. Osim toga, jednom tjedno obično odem na neku izložbu i na masažu. U normalnim vremenima prosječno izađem tri puta tjedno, uglavnom u restorane ili na večere kod prijatelja.Na svoj pedeseti rođendan rekli ste sami sebi da se više nećete podsjećati na to koliko imate godina. Zašto ste tako odlučili?Često priređujem večere ili zabave kod sebe doma, bez nekog posebnog razloga, samo zbog zadovoljstva druženja s prijateljima. Istina je da ne naglasim uvijek da mi je rođendan kad nekog pozovem kod sebe. Takav stav smjestila bih negdje između koketerije i profinjenosti. Na taj način izbjegavate, s jedne strane podsjećanje na svoje godine, a s druge strane ne prisiljavate nikoga da smišlja što će vam pokloniti. Samo oni koji su mi najbliži znaju. I to mi je dovoljno. Po prirodi sam stidljiva i ne volim biti u centru pažnje. Pjevanje “Happy Birthday to You” uz tortu, to je poput hodanja kroz špalir u bijeloj haljini uz pratnju Mendelssohnove glazbe, užasavam se toga. Svjesna sam da to nije nimalo olakotna okolnost kod promocije knjige koja ponekad uključuje radijske i televizijske intervjue, svu svoju smjelost ispucam za tipkovnicom računala (a istovremeno ja sam ona koja poziva novinare u svoju kupaonicu).Što biste poručili pedesetogodišnjakinjama, kao i svima kojima nepotrebno brinu oko svojih godina?Jedini način da ne brinete oko svojih godina jest taj da o njima ne pričate. Mislim da nema nikakve koristi od toga da spominjete svoje godine, osim ako vas netko izravno ne pita. Nemojte se njima razbacivati uokolo ako vas ništa nisu pitali. To može biti kontraproduktivno jer često nakon toga očekujemo kompliment “Ma daj, pa uopće tako ne izgledaš!” Koji može doći, a i ne mora. Onda smo mi loše volje ako ne dođe. Vaše vas godine svrstavaju u određenu kategoriju, stigmatiziraju vas, godine su zapravo apstrakcija. Svaka dob ima svoje čari, a ova pogotovo zato što je to ključni period koji najavljuje jedan novi život. Drugačiji, opušteniji, ne toliko loš.Zašto je Brigitte Macron važna u rušenju tabua kad su u pitanju muško- ženski odnosi?Poput milijuna drugih žena, i ja sam glasala za Emmanuela Macrona između ostalog i zbog načina na koji se odnosi prema svojoj puno starijoj supruzi. Smatram to nevjerojatnim, hrabrim, otmjenim, dostojanstvenim. Bio je nepokolebljiv, nije se dao smesti niti uznemiriti zbog pogrdnih podsmjeha kojima je bio izložen. Smatrala sam da muškarac koji je tako branio svoju ženu i uspio je na neki način nametnuti, da se isto tako može nametnuti i cijelom svijetu. Ali to nije bilo vaše pitanje. Brigitte Macron se također uspjela sama nametnuti i pronaći svoje mjesto. Tako da danas ta razlika u godinama koja je dosad budila mnoge sumnje, kad je žena dosta starija od muškarca, više nije toliko šokantna.Koje su to male, svakodnevne stvari koje vas čine sretnima? U modi, brizi o svom izgledu, hobiji...?Kad govorimo o malim stvarima koje me svakodnevno vesele, obožavam sortirati stvari, bacati ih, odlagati u kutije, kofere, staklenke. Veliko mi je zadovoljstvo riješiti se svega nebitnog iz kuhinje, garderobe, kupaonice. Volim sklad i minimalizam, bit stvari. Osim toga, svako jutro 30 minuta vježbam jogu. Volim onaj osjećaj nakon završetka vježbanja, kad su mi svi mišići istegnuti i opušteni. Volim i samo gledati kroz prozor, u potpunoj tišini promatrati. Tada na primjer, kad podignem pogled s tipkovnice mogu vidjeti drveće koje njiše svoje grane i sjetim se riječi Sylvije Plath koje bude nadu i pune su radosti života: “Remember, remember, this is now, and now, and now. Live it, feel it, cling to it. I want to become acutely aware of all I’ve taken for granted”.
