Martićeva se ulica isprofilirala kao jedan od kutaka Zagreba u kojem možemo pronaći divne dizajnerske priče, a tome je ovog ljeta doprinijela i Boška Bahtijarević concept storeom ‘Tvoje’ pored kojeg je teško proći, a pritom ne pomisliti ‘wow’. ‘Tvoje’ je otvoreno usred pandemije koronavirusa, no ideja je došla mnogo prije pandemije.– Na početku je ideja bila u vidu platforme za moj osnovni posao, a kasnije sam počela krojiti nešto drugo, udaljavajući se mentalno od arhitekture. Obuzelo me cvijeće, ta neka jednostavnost, brzina zadovoljstva. Ne znam jesam li hrabra ili luda, puno sam naučila u ovoj godini, a najviše da sve dođe u vrijede kad treba. Nemam osjećaj da mi je nešto poremećeno zbog pandemije, čak mislim da su stvari sjele na mjesto točno kako trebaju, pandemiji i potresu unatoč – kaže nam Boška i dodaje da je interes ljudi velik, pogo- tovo jer su svi željni nekakvih novih momenata.– Tijekom karantene ljudi su puno više boravili doma i povećala se ta potreba da mjesto koje nazivamo domom uljepšamo nekom sitnicom ili cvijećem – veli Boška. ‘Tvoje’ je odraz nje same, kaže kako je ‘Tvoje’ upravo – beskompromisno njeno. Ne postoji neki profil ljudi kojem ga je posebno namijenila, već želi da svatko tko uđe unutra osjeti ono što ona osjeti birajući i živeći:– Nekako mislim da uspijevam u tome, da sam postala dio kvarta, da je neka energija koju sam unijela pozitivna i da ta energija, barem nakratko, može staviti osmijeh na lice. Bilo da upiješ sve mirise i boje cvijeća ili da izabereš nešto za sebe, za nekog tebi dragog, ‘Tvoje’ je kao neki mali raj svega i svačega, od predmeta vezanih za cvijeće pa do raznih korisnih predmeta za kuću – pojašnjava nam Boška, koja kaže da je cvijeće, kao i priroda koje je ono dio, nešto najvrednije što nas okružuje:– Na brigu o cvijeću ne gledam kao na nešto jednostavno ili komplicirano, jednostavno uživam biti okružena tom ljepo- tom. Zahtijeva brigu kao i sve što volimo, a to je život, zar ne? Reakcije na ‘Tvoje’ su odlične, sjajne... ‘Tvoje’ se lijepo uklo- pilo u kvart, jako je dobro osvježenje baš u pravo vrijeme – u jeku pandemije koronavirusa i nakon snažnog potresa koji je pogodio Zagreb. Ljudi su jako sretni i puni podrške, a Boška tvrdi kako je upravo odnos u tome ključan, pozdrav, osmijeh...Boška nastavlja puniti dućan novim proizvodima, vrijedno priprema i ponudu za blagdane, upravo je ovaj dio godine posebno veseli:– To je ipak doba kad puno vremena provodimo doma, kad želimo da nam je ugodno, toplo i sigurno. Nadam se da ću barem malo uljepšati ova nesigurna vremena.Iako smo priču s Boškom započeli vezano uz concept store ‘Tvoje’, Boška kao svoju najvažniju životnu ulogu izdvaja ulogu majke.– Imam ih još mnogo, u svima se dajem bezrezervno. Nekako bih voljela da me te uloge ne određuju, nego da ljudi koje volim, koji me okružuju ili kojima se nasmijem u prolazu, osjete to što nosim u sebi, da im prenesem neku svoju energiju. U slobodno vrijeme volim družiti se, plesati, pjevati, čitati, slušati glazbu, smijati se, kuhati, piti vino, pričati, grliti i ljubiti – govori nam Boška i prisjeća se svojih početaka. S obzirom na roditelje arhitekte, arhitektura je bila i neki logičan slijed:– Oduvijek sam bila kreativna i htjela studirati ili dizajn ili modu. Tata je na kraju presudio i rekao da s arhitekturom u životu mogu raditi što god poželim, ako odlučim da ne želim biti arhitektica. Teško je s 18 godina odrediti svoj život izborom zanimanja, a ja sam još odgajana u neka vremena kad se mislilo da je to za cijeli život. Danas znam da nema te sigurnosti i da se treba prilagođavati i mijenjati ako si nesiguran.Kad je u pitanju arhitektura, iako ima mnogo arhitekata kroz povijest, kao i mnogo obiteljskih prijatelja te prijatelja kojima se divi, kao uzora izdvaja tatu Ivana Crnkovića:– On je sigurno jedan od najvećih hrvatskih arhitekata, neizmjerno pametan i načitan čovjek koji je stvarno živio arhitekturu. Zahvalna sam što sam imala mogućnost učiti od njega, pričati s njim i biti njegova kći.Kad govorimo o arhitekturi i projektima, i Boška kaže da joj je teško izdvojiti omiljeni jer u svaki ulaže svoj maksimum, bez obzira na to radi li se o nekoj minimalnoj intervenciji ili kompleksnom projektu poput samostana na Lopudu.– U arhitekturi su vrlo česti nemogući i neobični zahtjevi, ali isto tako ništa nije nemoguće. Budući da se neko vrijeme ne bavim aktivno arhitekturom, mogu samo reći da je meni svaki projekt u idejnoj fazi bio užitak, dok bi me kasnije cijeli proces izmorio. Tako bi bilo sve do faze gradilišta na koje sam s užitkom odlazila. Na pitanje što najviše volim raditi, jesu li to restorani i kafići, obiteljske kuće ili uredi, moj odgovor su ipak kuće, možda su ipak one nešto što mi je uvijek bilo najviše po mjeri – kaže Boška, a na pitanje funkcionalnost ili estetika pri uređenju prostora, odgovara:– Prostor prije svega mora biti funkcionalan, estetika je u drugom planu. Naravno da bez estetike nema konačnog proizvoda, ali ako nije funkcionalan, onda ta estetika ostaje površna. Nema vanjske ljepote ako je unutra praznina.U razgovoru s Boškom pitanje potresa koji je u ožujku pogodio Zagreb jedno je od onih koje se nameće samo od sebe. Pitali smo je kako na cjelokupnu situaciju gleda s profesionalne, ali i s privatne strane.– Uh, to je jedna teška tema, vjerujem svima u Zagrebu jedan od najgorih dana u životu. Sudjelovala sam u puno adaptacija stanova u Donjem gradu, svjedočila sam derutnosti i zanemarenosti, kako od Grada tako i od samih stanara. Ponekad utopijski pomislim kako bi bilo najbolje izgraditi jedan novi, sigurniji grad, kako nikad više ne bismo trebali razmišljati “što ako”.Boška ima još jednu veliku strast – modu. Mnogo je puta bila gošća naše street style rubrike, ispred fotoobjektiva Gorana Čižmešije. Njezini su outfiti uvijek dočekani s pozitivnim komentarima, a Boška kaže kako joj je moda vrlo bitna u životu, ne kao trend, nego kao osjećaj, kao dio nje.– Prije sam bila više opterećena, a sada točno znam što volim i u čemu se najbolje osjećam. Volim neki pomak, ali nemam potrebu da to bude zadnji krik mode. Ne želim da je ono što nosim važnije od mene same, da me definira. Nosim stvari stare 20-ak godina, miješam Zaru s vintage komadima. Uvijek kupujem isti tip cipela, volim boje i puno nakita. Trendovi me ne zanimaju. Naprotiv, zamaraju me i ne želim izgledati kao iz kataloga. Inspiraciju pronalazim u svojem ormaru jer u njemu ima toliko dobrih komada za koje znam da ću ih moći nositi cijeli život, a već ih i krade moja kći. Ne znam postoji li nešto što nikad ne bih odjenula, pa makar i u maškare. Jedina stvar koju u ormaru nemam je mala crna haljina. S druge strane, malih plavih imam napretek – kaže.Za kraj, zamolili smo Bošku i da se osvrne na ovu nepredvidljivu, prevrtljivu i zbilja posebnu godinu, 2020. koja je svakog barem ponešto naučila.– Zanimljiva godina, puna obrata. Naučila me puno i iz nje ću definitivno izaći svjesna vlastite snage. Želja mi je da nam od te godine ostane svjesnost kako je živjeti danas jedino važno – zaključuje arhitektica.Na kioscima potražite Divu Style, glossy izdanje na 180 stranica! Zvijezda naslovnice je Barbara Kolar, a dolazi u kompletu s Borboleta narukvicom za 49,90 kn
