Ana Rodić, umjetnička duša iza brenda anART, svojom kreativnošću osvaja ljubitelje unikatnih umjetničkih radova. Od malih nogu bila je zaljubljena u umjetnost, a danas kroz slikanje i ručni rad spaja prirodne materijale s maštovitim motivima. Svaki njen rad priča priču, od okvira s oblutcima do dekoracija za dom, osobito za Uskrs. Slikanje je za nju više od hobija – to je način izražavanja emocija, istraživanja i stalnog eksperimentiranja s bojama i teksturama.Umjetnička priča Ane Rodić započela je još u djetinjstvu, kada je slikala po svemu što joj je došlo pod ruku. No, pravi korak prema profesionalnom umjetničkom izrazu napravila je u periodu pandemije koronavirusa, kada je zbog smanjenja posla ostala bez zaposlenja– Iza anART stoji jedna kreativna duša koja u svemu što je okružuje vidi ljepotu. Odmalena sam kreativna i zaljubljena u umjetnost i ručni rad, ta kreativnost je odrastanjem samo rasla. Bavim se slikanjem, izradom unikatnih okvira od oblutaka, te raznih dekoracija za kuću pogotovo za Uskrs. Spajam prirodne materijale i maštovite motive. Slikanje je oduvijek bio moj način izražavanja, putovanje kroz emocije i priče. Volim eksperimentirati s bojama, teksturama i materijalima – otkrila je Ana pa dodala:– Moja umjetnička priča je krenula je od djetinjstva. Još kao dijete slikala sam po svemu što mi je došlo pod ruku. A moja ozbiljnija umjetnička priča počinje za vrijeme korone kada sam na bivšem radnom mjestu zbog smanjenja posla dobila otkaz. To sam shvatila kao znak, priliku da radim ono što volim i u čemu zaista uživam. Život je stvarno prekratak i mislim da bi bila šteta propustiti priliku da radiš ono za što si stvoren. Dok sam radila na prijašnjim poslovima često bi se pitala hoće ovako biti cijeli život, hoću li raditi za nečije druge snove? Odlučila sam si dati vremena koliko god mi je potrebno, vidjeti dali se vidim u tome, stvarala sam, radila, borila se s novim izazovima i sve više zaljubljivala u procese rada. –Dolazeći iz Trnbusa, malog mjesta bogatog prirodnim ljepotama, Ana crpi veliku inspiraciju iz svoje okoline. More, rijeka i mirnoća sela pružaju joj prostor za fokus i umjetničko stvaranje.– Da, dolazim iz malog mjesta u srcu Poljičke Republike. Volim mirnoću sela, prirodu koja me okružuje, jednostavan način života. U takvom okruženju i mirnih misli mogu biti više koncentrirana na rad i sebe. Sretna sam što u svom okruženju imam more i rijeku. Jako volim i tradiciju koja je na selu izraženija. Moji prijašnji radovi bili su većinom dalmatinski motivi, sazrijevajući u svom radu sve više me privlači spoj moderne umjetnosti s tradicijskim motivima – objasnila nam je.Proces stvaranja okvira od oblutaka započinje na plaži, gdje pažljivo odabire kamenčiće prema obliku, boji i veličini. Tijekom ljeta provodi puno vremena na plaži, no inspiraciju pronalazi i zimi, kada more ima poseban mir.– Moj kreativni proces, kada je izrada okvira u pitanju, počinje na plaži sakupljanjem oblutaka. Najčešće ih prikupljam u ljeto kada većinu slobodnog vremena provodim na plaži, ali jako volim plaže i zimi. Uz oblutke skupljam i dodatne materijale poput školjaka, drveća ili staklenih komadića. Oblutke sortiram po oblicima, bojama i veličinama. Čim pronađem neki oblutak po izgledu već mogu znati za što bi ga mogla upotrijebiti. Nakon toga ovisi o narudžbama te planiram dizajn, skiciram mogući raspored oblutaka s različitim kombinacijama prije lijepljenja. Pri izradi pazim i o tematskoj usklađenosti, hoće li okvir biti minimalistički, morski ili rustikalan. Svaki okvir je individualan, za neke je potrebno više a za neke manje vremena, sve ovisi o kakvom je okviru riječ. Nije uvijek jednostavno pronaći idealne oblutke i sa njima ispričati priču. Nakon lijepljenja slijedi pakiranje, fotografiranje za društvene mreže, što je ujedno i moj najdraži dio – ispričala je.Slikarstvo se kod Ane temelji na tehnici akrila na platnu, ali posljednjih godina sve više istražuje modernu umjetnost. Kombinira različite materijale poput sprejeva, gipsa, pijeska i žice, čime svojim djelima daje dodatnu dimenziju.– S godinama sam razvila neke posebne metode u potezima kista, kombinaciji boja. Iako na svakoj slici uvijek imam ‘još nešto za popraviti’, s vremenom sam više opuštena i puštam da ‘greške’ budu dio slike, to ionako vidim samo ja – objašnjava.More i priroda su ključni motivi njenih radova, a kroz njih izražava svoje emocije i unutarnje svjetove. Njene slike često prikazuju žene, brodice, ptice i različita stanja mora – mirno i nemirno. U svakom radu odražava vlastite težnje za slobodom i sigurnošću, simbolizirajući životne uspone i padove. Kroz umjetnost priča svoju priču i povezuje se s publikom.– Moji motivi na slikama su većinom vezani uz motive more i Dalmacije, pa se nekako taj motiv nastavlja i na ostale projekte. Radove biram po svom unutarnjem osjećaju, bilježim ih i zapisujem. Na mojoj izložbi se najbolje moglo vidjeti koliko su teme bile povezane. Tematika je bitna jer kroz slike pričam svoju priču i dajem ju svijetu. Na slikama većinom prevladavaju motivi žena, brodica, mirnog i nemirno mora te ptica. Moja težnja za slobodom u životu gdje je nekad mirno, a nekad nemirno more, a opet najvažnije je imati svoju luku gdje si usidren i gdje si stvorio svoj dom. –Inspiraciju nalazi u svakodnevnim trenucima, boravku na moru, prirodi, ali i u muzejima, galerijama te vlastitim iskustvima i snovima. More, osobito zimi, za nju ima posebnu čaroliju, a promatranje valova često joj budi nove ideje za slike i dekoracije. Svaka kolekcija nastaje iz tih trenutaka nadahnuća.– Inspiraciju pronalazim u boravku na moru, promatranju valova, prirodi, svijetu koji me okružuje, također i u sebi, vlastitim iskustvima, emocijama i snovima. Pri posjetu raznim muzejima, galerijama, izložbama, istraživanju novih gradova, jednostavnim trenucima. Ali najčešće me inspirira more, njegove dubine, prostranstva, mogu reći da sam zaljubljena u more, čak više zimi nego ljeti. Obožavam zime na moru – otkrila je.Kreativni proces često varira – postoje dani kada može neprestano slikati, a ponekad inspiracija izostane. U takvim trenucima daje si vremena, osim kada je riječ o narudžbama s konkretnim motivima. Prije nego što potpiše sliku, mora osjećati da je u potpunosti završena – potpis je završni pečat njenog rada.– Sve počinje inspiracijom. Ponekad imam dane koji su prepuni inspiracije i tada bih mogla slikati bez prestanka, a ponekad imam i dane kada mogu satima stajati pred platnom i ne pokrenuti se. Tada ostavim sve za neki drugi dan, osim ako nije u pitanju narudžba i zadani motiv. Nakon toga dolazi skiciranje, priprema podloge. Proces slikanja traje ovisno o težini motiva. Nije isto slikati more ili neke motive koji imaju puno detalja kao npr. crkve. Kada je sve gotovo slijedi potpisivanje slike, nikad se prije toga ne potpisujem, jer za mene je sa slikom gotovo kada na nju stavim svoj potpis – ispričala nam je Ana.Veliki korak u njenoj karijeri bila je izložba „Život je more“ u Trnbusima. Ta izložba nije bila samo prezentacija njenih radova, već i osobna prekretnica. Odaziv posjetitelja bio je iznimno velik, a najposebniji trenutak bio je ponos na licima roditelja. – Izložba je za mene imala veliko značenje kako emotivno tako i umjetničko. Na njoj sam po prvi put na nekoj malo većoj razini prikazala svoje radove. To je trenutak u kojem je moj trud dobio priznanje od svih onih koji su je posjetili. Bila je tu moja obitelji, prijatelji, posjetitelji, iznenadio me broj ljudi koji me je došao podržati, u jednom trenutku prostorija je postala pretijesna za sve ljude. Baš kao što su neki napisali kasnije u svom osvrtu, malo mjesto u srcu Dalmatinske zagore pretvorilo se u mjesto s najljepšim plažama i morem na zidovima. Bilo je jako lijepo, i jedan od događaja koji ću pamtiti cijeli život. A najemotivniji dio bio mi je vidjeti ponos na licu mame i tate. Bili su mi potpora cijeli život, ali često bi mi znali reći da se od umjetnosti ne može živjeti. Za mene je izložba bila prekretnica i nakon nje sam shvatila u kojem smjeru želim ići i gdje se vidim u slikanju – otkriva.Izazovi su neizbježni u životu umjetnika, osobito u pronalaženju publike, tržišta i vlastitog stila. Konkurencija je velika, no Ana vjeruje da kvaliteta i autentičnost uvijek pronađu put do pravih ljudi.– Najveći izazovi za svakog umjetnika su definitivno pronalaženje publike i tržišta, izgradnja svog jedinstvenog stila, konkurencija koje ima sve više te na koji način približiti rad publici. Ako gradiš svoj posao iskreno, ulažeš u svoj brend i kvalitetu, izgrađuješ svoj stil onda će to i publika prepoznati, i sve uloženo će se vratiti kad-tad. Puno puta sam pomislila odustati, jer sam po prirodi jako nestrpljiva osoba, ali ništa ne dolazi preko noći. Ako je netko spreman na puno rada, posvećenost, disciplinu, učenja, onda može u svemu uspjeti. Ja sebe ne smatram uspješnom, tu još ima prostora za rast, ali radim ono što volim, trudim se, ne odustajem i to smatram svojim uspjehom. –Balansiranje između umjetničkog izraza i tržišnih zahtjeva nije uvijek jednostavno. Publika često traži komercijalne radove, što može ograničiti kreativnost. Ipak, Ana pokušava pronaći ravnotežu – ispunjava narudžbe, ali stvara i za svoju dušu, kako bi sačuvala vlastiti umjetnički identitet.– Ponekad je jako teško to izbalansirati zahtjeve kupaca i ono što bi zapravo htio slikati. Tržište od tebe traži da stvaraš komercijalne stvari, tako da se tu gubi i umjetnička sloboda i stil, ali pokušavam tu negdje ne izgubiti sebe pa izvan narudžbi radim radove samo za svoju dušu i po vlastitoj inspiraciji – objasnila je.Njeni planovi za budućnost uključuju odvajanje zasebnog profila za slike, usavršavanje stilova i tehnika, te suradnju s galerijama i hotelima. Iako su planovi smjernice, jedno je sigurno – od umjetnosti ne odustaje, već gradi svoju priču korak po korak.– Imam planove za budućnost, budućnost me pomalo plaši i veseli. Planovi su tu kao putokazi u kojem smjeru trebamo ići. Jedan od mojih planova je odvojiti zasebni profil za slike, mi umjetnici smo po prirodi svestrani, tako i ja. Na ovom profilu krenula sam s oblutcima i slikama, a kako publika nije ista, različiti su i proizvodi pa mi se često čini kao da miješam kruške i jabuke – otkriva pa dodaje.:— U budućnosti više energije želim prebaciti na slikanje, izgradnju svog stila, usavršiti neke tehnike i stilove. Htjela bih sudjelovati na nekim zajedničkim izložbama te također priželjkujem suradnju s galerijama, hotelima. Sve su to želje i željice. Znam samo da od slikanja i stvaranja ne želim odustati, nadam se da će me moj rad i upornost dovesti do ostvarenja snova i pisanja neke lijepe umjetničke priče. –
