Umjetnica kose

Umjetnica koseAko netko u ovom gradu postavlja trendove, onda je to Milena Maršić. Barem kad je o kosi riječ. Jelena Veljača prepustila joj se s povjerenjem prije deset godina. Milena je povjerenje uzvratila prisnim razgovorom. Prije jednog cijelog desetljeća provela sam dvije godine života na snimanju serija. Svaki sam dan, s iznimkom nedjelje i rijetkih blagdana, oko pet ili šest ujutro, zamagljenog pogleda od umora (i dioptrije jer sam leće stavljala tek pred izlazak pred kameru) te zamršene kose dugačke poput one iz priče o Matovilki, sjedala na loš frizerski stolac u Jadran filmu te trpjela navlačenje, rolanje, četkanje, paljenje, čupanje.Pred kraj trećeg ugovora o radu, sanjala sam samo o dvije stvari: o odmoru i o šišanju. Ali, kao što svaka žena razumije, kosa je dio našeg identiteta, pa kako se samo tako, zato što ste i vi i kosa umorne, odlučiti na radikalnu promjenu? Kome toliko vjerovati?Milenu sam upoznala nekoliko godina prije kad sam poželjela moderniji cut. Bila sam klinka s Akademije. Glamour u Medvedgradskoj djelovao mi je kao space shuttle. Kao da sam ušla u drugu vremensku zonu, gdje caruje visoka moda. Svi su bili zgodni, na onaj način koji sam znala viđati po glossy časopisima: kratkih kosa, šarenih kosa, izbrijanih glava, odjeveni po posljednjem trendu, a nekako bezvremeni. Salon je krasio dizajn Saše Šekoranje (koji se, kasnije ću doznati, mijenja svaki tjedan).Nije bilo ni traga neukusnim tračanjima kakva se znaju čuti po frizerskim salonima. Andrea, organizatorica, došla je po mene: "Jelena, vi ste kod Milene..." Milena nije progovorila ni riječ. Ni tada, a ni nekoliko godina kasnije kad mi je Glamour postao jednostavan i udoban kao dnevna soba.Kroz cijelo desetljeće družit ćemo se prije mnogih bitnih događaja u mome životu: uvijek će biti koncentrirana i tiha. Pretvorit će me u damu dvadesetih sa savršenim valovima, u rock it djevojku posve poblajhane kose, kao da me crtao Andy Warhol. Jednom u Parizu, u kultnom hotelu Costes, njihov će mi kućni frizer priznati da u životu nije vidio bolji cut od onog na mojoj glavi. Milenin. Deset godina kasnije sjedimo u Manu na ručku i ja je pitam jesam li bila komplicirana. "Ma kakvi", brzo kaže, "to mi je bilo jedno od dražih šišanja. Ti si to toliko htjela, a mene to inspirira kad je netko siguran u sebe." Pitam je što je još inspirira. Zanima me jer su ona i njezine frizure inspiracija mnogim damama, ali i vlasnicama salona. Pogledajte što je opet Milena izvela, šaptalo se gledajući modne editorijale s njezinim potpisom kose. "Kako to radi?" pitali su se mnogi frizeri koji su to poslije i priznali."Moja najveća inspiracija bila je i ostala Višnja Trusić. Počela sam kod nje u Intercontiju. Ta je žena bila... nešto posebno, s drugog planeta. Nikada nisam vidjela ni prije ni poslije takvo samopouzdanje. U to su doba ona i poznati make-up artist Braco bili avangarda o kojoj smo mi, klinci, samo sanjali. Višnja bi došla i rekla: 'Mala, glavu dolje!' I isfenirala nekog od korijena prema vrhu... Fenirala je polučetkom. To je tada bila revolucija, a ja tako feniram i dandanas. Odrezala bi nekom pola kose da ne bi ni trepnula. Točno je vidjela što će se dogoditi kasnije licu klijentice. Imala sam sreće što sam, kao naučnica, došla njoj u ruke. I odmah je prepoznala moj talent. Poslije, kad sam otvo- rila Glamour, a ona zbog godina radila sve manje, slala je mušterije k meni. To je jako rijetko. I dandanas, kad trebam push, sjetim se njezina stava. To je to."Jesi li oduvijek znala da želiš biti frizerka?Ma kakvi. Upisala sam ekonomsku školu iako sam bila likovno nadarena. Profesori su me molili da odem na Akademiju, ali već je u moje doba bilo bitno imati kruh u ruci. Onda je došla reforma školstva i odjednom smo opet mogli birati što ćemo... Već sam znala da mi nije mjesto među ekonomima. Otišla sam u frizersku, vu- kla me primijenjena umjetnost kad sam već likovnu propustila. I već kao naučnica dobila sam nagradu za najboljeg frizera grada Zagreba. To je bio presedan!Mnogi te nazivaju umjetnicom kose.Usrećuje me to. Ali ja zaista volim svoj posao. On mi je sve. Cijeli život, svaki dan, radim od 11 do 20. Svako šišanje je novi izazov, i jednako je bitno.Njezino se ime u modnim krugovima izgovara s takvim poštovanjem da bi čovjek pomislio kako je u pitanju zagrebačka Anna Wintour. Milena je sinonim za kvalitetu. Zanimljivo je da se ona ne druži s fashion ekipom, ne radi modne revije, ne pojavljuje se na događanjima, ne slika za novine... Čemu tolika introvertnost?Slava me ne zanima. Zanima me samo moj posao. I taj moj život, u salonu, na snimanjima, dovoljno je bogat svime. Navečer vježbam, nedjeljom idem na Sljeme, pa na ručak kod Kristijane (majke pokojnog modnog genija Tome Vrbana, op. a.). Nije istina da se ne družim s ljudima iz mode, družim se sa Sašom Jokom, modnim urednikom Ellea, ali naša su druženja privatna, mi smo prijatelji, i to nitko ne treba popratiti kamerom.Kažu da si stroga, kontrolfrik, perfekcionist.U retrospektivi, priznajem da sam katkada stroga. Ali u nekom trenutku ja bih poginula za svaku svoju klijenticu. Jednostavno bih učinila sve da žena koja je kod mene sjela na stolac bude lijepa. I kad vidim da netko od mojih frizera to ne radi tako, imam potrebu uskočiti. Kontrolfrik? Jesam, ali to je način na koji funkcioniram. Perfekcionizam? Da, tome težim...A tako i izgleda. Savršeno oblikovana tijela, savršene garderobe. Nimalo pretenciozna, nimalo šminkerska, kao da je izišla s pariških ulica. Sjedimo jedna preko puta druge, ja sam već dvaput dojila bebu, promijenila dva stolca, konobari za mnom nose tanjure, dižu ubruse, mijenjaju čaše i skupljaju prolivenu vodu. Milena, s druge strane, mirno jede svoj savršeno oblikovani rižoto. Naručila je čašu vina. Poznajem Milenu dugo, bile smo čak zajedno u nekim situacijama koje su izvan Milenine zone ugode (tulumi, dodjele nagrada, ispraćaji, mise; ukratko, događaji s masom ljudi). Uvijek je u kontroli, uvijek ostavlja dojam da je nešto neizgovoreno, da čuva jedan dio sebe od ostalih. Ima nevjerojatnu karmu. Kad je od Višnje preuzela salon, radila je zajedno sa svojom sestrom. Urbana legenda kaže da je Maja napravila neki faux pas prema klijentici te se Milena, u potrazi za perfekcionizmom i u odnosu prema ljudima, okrenula i otišla iz salona zauvijek. Nikada više nije razgovarala sa sestrom. S druge strane, zna se da svake godine jednog od svojih frizera vodi u London na poznati sajam. Pitam je što tamo tako posebno uče.Ništa, odgovara iskreno. Mi smo bolji od svih njih. Ali želim da to vide svojim očima. Da shvate da trava nije zelenija negdje drugdje. A i iskustvo Londona, sloboda tih ulica, te mode – to je posve drukčije od Zagreba.Koliko je Zagrepčankama važna frizura?Jako im je važna. Izuzetno. Posebno su popularni blagdani i vikendi. Zagrepčanke vole biti uređene, ali ja poludim kad shvatim da sve žele izgledati isto.Kako se osjećaš kad neki tvoj frizer ode i otvori svoj salon?Grozno, posebno zato što neki od tih ljudi nisu u Glamouru odradili nekoliko frizura, a hvale se našim imenom! Moji frizeri, od trenutka kad uđu u salon, dvije godine ne smiju primiti škare ni boju u ruke. Dvije godine samo peru glave, promatraju i uče. I onda odu i govore: 'Ja sam radio kod Milene.' No, dobro. Uvijek ima povratnika. I kvaliteta na kraju uvijek pobjeđuje.Koliko su zahtjevni hrvatski celebrityji?Ne impresionira me to, svejedno mi je. Ako neku ženu mogu učiniti lijepom i sretnom, nije me briga kamo ide, na vjenčanje najbolje prijateljice ili na neki event. Slavne cure katkada su teške jer očekuju od mene danapravim nemoguće. Često su i nesigurne pa kompenziraju kosom. A za dobar cut treba i povjerenja.Milena je u salonu tiha, James Bond među frizerima. Na snimanjima je osebujna, detaljna, raskošna. Posve sigurna u sebe. I obožava modu.Ja zaista živim modu. Radim i putujem na daleka mjesta. To je to.Milena je prerano izgubila najboljeg prijatelja. No manje ljudi zna da je izgubila i životnog partnera, osobu koja ju je podržavala u poslu, kad je imala trideset godina, Tada je otvarala Glamour. Da njega nije bilo, kaže, ne bi vjerovala u sebe, ne bi htjela biti najbolja što može. To je bio odnos koji bih ja nazvala savršenim.Povjerenje, opet se vraćamo na povjerenje. I ne želim pristati na manje od savršenog. Ni u ljubavi, ni u poslu.Jesi li se ikada poslije zaljubila?Ma moja ljubav je moj posao. I to je sve.