Primijetit ćete ih u šetnji gradom, dok plešu u klubu ili projure na biciklu. U redu za garderobu virkate da vidite što su one odabrale, a na blagajni u trgovini vas zanima koje namirnice kupuju. Sigurno ne jedu ništa kad su tako zgodne! No, to nije slučaj. One su opuštene i svoje i zato su posebne i neodoljive. Kad ih vidite, zapamtite ih. Iako se ne trude...Jedna od njih je Ivana Leventić, uspješna mlada poduzetnica koja se ne hvali svojim poslom, a trebala bi jer je na čelu vrlo ozbiljne tvrtke. Ona je samozatajna i predana, nasmijana i odmjerena. No prije nego što je upoznate i to otkrijete, primijetit ćete kako je odjevena. "Stil je izraz nečije osobnosti, trenutačnog raspo-loženja i faze života u kojoj se nalazimo. Odjeća je samo alat", kaže Ivana koja na ljudima primjećuje originalne modne dodatke, one koji iskaču. Jer takve voli sama. "Moj ormar je kreativni kaos. Najdražu stvar teško mogu izdvojiti jer sam vezana za stvari koje dobijem od dragih ljudi, a takvih je mnogo. Najbeskorisnije stvari one su koje su kupljene, a ne nosim ih", povjerila nam je Ivana, na što se naša druga akterica samo slatko nasmijala.Riječ je o Tini Matković koja za posebne prilike posuđuje upravo takve predmete iz Ivanine garderobe i pruži im pet minuta slave. Smatra da su najbesmislenija investicija upravo haljine za svečane prilike jer ih odjene tek jednom. Tinu nemojte ni pokušati pročitati jer je ona već odavno pročitala vas – psihologinja je, nasmijana Splićanka sa zagrebačkom adresom. (Ispravit će vas, nije iz Splita, već iz Kućina – to je kao da vam netko s Bukovca kaže da nije iz Zagreba.) No vratimo se odjeći. "Važno mi je kako izgledam i važno mi je da je ljudima koji su mi važni to jednako važno. Na drugima primjećujem detalje – sat, privjesak, naušnice, ukosnicu, nokte, zanoktice", priča Tina koja ne izlazi iz kuće bez nečega što je čini drukčijom. Njezin je ormar uredan i pročišćen, što je razumljivo jer, kako kaže, u njemu nema ničega što može odjenuti! "Ne razvijam emocije prema odjevnim predmetima i često ih prosljeđujem drugim ormarima osim ako nije riječ o rijetko pogođenom daru, suvenirima ili maminom komadiću. To je onda velika ljubav. Trenutačno su mnajdraže kobaltne "Nike patike", suvenir s posljednjeg putovanja, i mamina džins "jaketa" iz Trsta. Ali ljeto je pred vratima pa će tron preuzeti plašt koji su mi “pogodile” prijateljice i tako u krug – priča je Tina i nastavlja o odjeći. "Znanost je dokazala da je sedam sekundi dovoljno za stvaranje prvog dojma. Zapanjujuća je brzina kojom formiramo dojam o osobi koju upoznajemo, a vrlo ga često (između ostalih neverbalnih i verbalnih komponenti) stvaramo na osnovi izgleda. Više o nama ipak govore naši postupci nego odjeća koju nosimo", kaže Tina.A o trećoj akterici mnogo govori i odjeća i njezina osobnost. Šibenčanki kojoj je teško odrediti adresu, Niki Bijelić moda je strast, pa je tako nedavno i otvorila trgovinu s rabljenom dizajnerskom odjećom. "Živeći u Kopenhagenu zavoljela sam praktičnost i funkcionalnost. U Münchenu, gdje trenutačno živim, važno je biti dotjeran kao i kod nas. Oduvijek volim “ružnjikave” komade i komponiranje ekscentričnije odjeće u svakodnevnom životu sa “smirenijim” komadima. Na drugim ljdima primjećujem stav kojim nose odjeću. Možda zvuči malo kontroverzno, ali bezlični ljudi nose bezličnu odjeću", iskrena je Nika koja priznaje da voli izazivati pozornost. Stoga i ne čudi da je njezin ormar veliki kaos. Posebno zato što joj je garderoba u dvije države. "Često mi se dogodi da mi padne na pamet da odjenem baš ono što je u drugom gradu i to me dovede do ludila. To vam je kao kad vam se cijeli dan jedu ćevapi i kad konačno uđete u restoran, kažu vam da ih više nema. Najdraže mi je staviti na sebe nešto što ima sentimentalnu vrijednost prije one tržišne. Volim materijalizirati uspomene kroz odjeću. U tom slučaju odjeća će onome tko vas sluša reći mnogo vise od etikete nove skupe haljine", kazala je Nika.Četvrtu aktericu pitali smo kako bi se predstavila na razgovoru za posao, a kako na prvome spoju. "Stavom, spontanošću, osmijehom, idejama i planovima. Odnosno, svime time bez ideja i planova", govori kao i uvijek puna energije i elana. Na razgovor za posao neće ići. Tena Kovačević je dr. ginekologije, i to i u državnoj i u privatnoj bolnici. Vidjeti Tenu nedotjeranu nije moguće. I ne, ona zaista ne provodi sate posvećujući se tome. Znate li one superžene koje čak malo idu na živce jer imaju sjajan posao, vježbaju, druže se, putuju i pritom uvijek imaju savršenu frizuru i cipele s potpeticom? E, to je Tena. "Lagala bih kad bih rekla da mi nije stalo kako izgledam, a ja nisam osoba koja laže. Manje je više! Uz stav, držanje, fit-formu i dozu samosvjesnosti i duhovnosti i najjednostavnije kombinacije mogu izgledati wow! Ali ja na ljudima primjećujem osmijeh i opet osmijeh, tu pozitivnu energiju. O. K., i zube.", izgovorila je Tena i pokazala svoj savršen osmijeh. Tipično ženski, Tena je slaba na cipele. Jaaaako slaba. "Štikle. Tanka peta, manje tanka peta, otvoreni prsti, zatvoreni prsti... Zaista volim štikle, visoke štikle." Trenutačni joj je favorit u ormaru stari Diorov sako s prepoznatljivim strukom koji je nedavno kupila na eBayu i samo mu dala izvaditi jastučiće. Tako nam je otkrila svoj posljednji ulov, ali i povjerila kako kao liječnica ne može baš uvijek odjećom izraziti kreativnost. Mogu birati između bijele ili bjelje boje kute (čitaj isprane) i, naravno, operacijske zelene. Našla sam prostora za malo različitosti i kreativnosti, no odijevanje je zadnje na što mislim na poslu. Znanje, educiranje, informiranost i pristupačnost u odnosu s pacijenticama – to je moj poslovni stil", kaže.Posljednja, ali ne manje važna je Nina Mia Čikeš. Ovu arhitekticu jednom ćete sresti u trapericama i bijeloj majici, drugi put će izgledati poput Ane Karenjine. To je Nina Mia, nepredvidiva i posebna. Ipak, njezina duga plava kosa, zarazan osmjeh i tuš na očima konstanta su godinama zbog koje ju mnogi uspoređuju s Brigitte Bardot. "U mojoj glavi apsolutno sve ide sa svačim, samo se treba spajati na pravi način. Moda je za mene kolažiranje različitih stilova, razdoblja, mjesta u kojima sam bila, gradova u kojima sam živjela, ljudi koje sam upoznala. Naravno, može se držati modnih pravila (koja god da jesu) i realno je da će to donekle upaliti. Ali, gdje je tu zabava? Nema je, a ja zabavu obožavam", priča Nina koja govoreći o stilu, govori i o sebi."Primijetit ću ima li osoba "je ne sais qoui" iliti ono nešto. To nešto može se vidjeti iz smiješka, pogleda, šlampavo svezanog remena, rastvorene torbe, otkačenog šešira, frizure koja laska očima iz kojih isijava sve", otkriva nam. A očima je nevidljivo i mnogo toga u njezinu ormaru koji je, priznaje, vrlo kaotičan. "Volim ga od milja zvati Narnija jer se svaki put iznenadim čega sve tu ima. Uvijek mislim da mi je sve korisno, pa više nemam kamo sa stvarima. Beskorisno je valjda, sve ono što počinje ispadati iz njega. Očito je vrijeme da dio robe nađe bolje vlasnike..."
