Moja vespa

Moja vespaTalijanski nacionalni ponos i sinonim za stil, eleganciju i slobodu, Vespa je ikona. Ona je motor koji nitko ne hvali ni zbog brzine ni udobnosti niti kvalitete, a oni koji je vole, zaljubljeni su u nju smrtno. Jer Vespa nije nikad bila samo komad željeza, ona ima dušu. Na nju su sjeli Tena Nemet Brankov i Pietro Boban i pojurili zagrebačkim ulicama. Piše Renata Rašović Inspirirala je pop pjesme i filmove, vozi je i Barbie, simbol je talijanskog nacionalnog ponosa, a tijekom desetljeća prešla je granice i postala globalni sinonim za stil, eleganciju i slobodu. Riječ je o ikoni na dva kotača Vespi koja dogodine slavi svoj 70. rođendan. Svoj zvjezdani status dobiva pedesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući filmskim zvijezdama: vožnja Gregoryja Pecka i Audrey Hepburn Vespom po rimskim ulicama kultna je filmska scena iz “Praznika u Rimu” koja je i sâm motor lansirala u zvijezde. Ubrzo su na Vespi pozirale sve ondašnje zvijezde, poput Ursule Andress, Ingrid Bergman, Jean-Paula Belmonda.Legenda je rođena u maloj tvornici u Pontederi, u talijanskoj Toscani, koja je tijekom Drugog svjetskog rata postala središte za aeronautičku proizvodnju: ondje je sastavljen P108, jedan od najnaprednijih zrakoplova svoga vremena, i to u dvije izvedbe, kao putnički avion ili vojni bombarder. Zbog velike vojne važnosti cijela je tvornica srušena tijekom savezničkog granatiranja, a nakon rata i pretrpljenih golemih šteta tvornicu preuzima Enrico Piaggio. Zabrinut zbog budućnosti tvrtke, odlučio je preorijentirati proizvodnju na laka prijevozna sredstva koja će omogućiti građanima bolju mobilnost po ratom uništenim cestama te potaknuti novi uzlet talijanskog gospodarstva. Zadatak da osmisli takvo vozilo dobio je Corradino D’As- canio, Piaggiov genijalni inženjer koji je dizajnirao, izgradio i upravljao prvim modernim helikopterom. D’ Ascanio, koji nije mogao smisliti motocikle, sanjao je o revolucionarnom, posve novom vozilu. Potaknut iskustvima iz aeronautike, zamislio je vozilo koje se temelji na jednodijelnoj čeličnoj šasiji (monocoque), s jednostavnom prednjom vilicom koja bi omogućila lako i brzo mijenjanje kotača. Rezultat njegovih ideja bilo je futurističko vozilo nadahnuto aeronautičkim rješenjima, koje je i dandanas jedinstveno među prijevoznim sredstvima na dva kotača. Kada je vidio vozilo, Enrico Piaggio izjavio je: “Sembra una Vespa! (Liči na osu!)“ Vespa je bila i ostala pravo višenamjensko vozilo na dva kotača koje nije imalo nikakve veze s ondašnjim bučnim i nepraktičnim motociklima. Zbog specifičnog položaja sjedenja bila je pogodna za vožnju i muškarcima i ženama, a njezin je revolucionarni oblik štitio vozača od prljavštine s ceste. Od ostalih skutera uvijek se razlikovala po samonosivoj karoseriji, konstrukcijskom rješenju koji skuteru daje klasičnu notu a ujedno osigurava čvrstoću i precizno upravljanje.Za Vespu je tipičan i prednji ovjes s jednostranim oscilirajućim ramenom. Do kraja 1949. proizvedeno je 35.000 Vespi, a u prvih deset godina proizvodnje iz pogona u Pontederi izišlo je oko milijun primjeraka. Osim u “rodnoj” Italiji, do sredine ‘50-ih Vespa se proizvodila u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj... Danas, unatoč tome što je prodano više od 17 milijuna Vespi u 140 različitih modela, dizajn je tijekom svih sedam desetljeća ostao manje-više isti. Pa u čemu je onda tajna motora koji nitko ne hvali ni zbog brzine ni zbog udobnosti, ni zbog kvalitete? Prema riječima Roberta Leardija, predsjednika talijanskog Vespa kluba, ona nije samo komad mašinerije nego ima i dušu. Vespa je laganim promjenama izgleda uspjela ostati omiljeno prijevozno sredstvo svake nove generacije. Prva Vespa omogućila je jednostavan i jeftin prijevoz svakome, a poslije je postala simbol specifičnog stila života svojih vlasnika te predmet obožavanja diljem svijeta. Vespa je više od skutera, ona predstavlja eleganciju i dizajn. Generacijama mladih ispunjavala je želju za slobodom i pokazala pravi put u svijetu u kojem je individualna mobilnost jednaka emancipaciji. Treba reći i to da podaci o prodaji Vespe u njezinoj kolijevci, Italiji, upućuju na silaznu putanju kultnog vozila: ekonomska kriza, demografske smjene i promjena navika mlađih generacija, sve je to pridonijelo krizi kulture Vespe na tamošnjim ulicama, što stručnjaci tumače revolucijom pametnih telefona. Kao što je prije deset godina imati moped značilo da se možeš družiti s prijateljima, danas tu ulogu preuzimaju društvene mreže – čime je posjedovanje pametnog telefona važnije od posjedovanja mopeda.Hrvatski poklonici Vespe, međutim, ne daju se smesti. Nakon Pariza, Barcelone, Rima, Madrida, Londona, Verone, San Marina, Hamburga, Beča, Firence i mnogih drugih gradova, u konkurenciji metropola poput Milana upravo je, naime, Biogradu na Moru pripalo domaćinstvo susreta “Vespa World Days 2015” ovoga lipnja, s više od 5000 sudionika, zaljubljenika u Vespu. Ovaj se susret u svijetu održava od 1954. godine i to je velika čast za domaće poklonike Vespe okupljene u deset hrvatskih klubova koji broje oko 500 članova. Za njih Vespa ostaje bezvremenska i prepoznatljiva po svom dizajnu, mnogo više od vozila.