Prošle godine Istanbul je bio jedna od najpopularnijih turističkih destinacija na svijetu. O tome koliko je ljudi došlo posjetiti bivšu prijestolnicu Osmanskog carstva, svjedoči i nacionalna aviokompanija Turkish Airlines, čiji promet vrtoglavo raste. Zašto je grad čije su crkve i džamije, hamami i akvadukti, bazari i trgovine ovdje već stotinama godina i nikad mu nije manjkalo posjetitelja upravo sad postao “hip”? Razloga je mnogo, no svi se uglavnom mogu svesti pod isti nazivnik: Istanbul je uz svoju prošlost odlučio pokazati i novo, zabavno i inspirativno lice. Stisnuvši “fast forward” gumbić prevrtio je nekoliko stoljeća unaprijed.Uz starinske pečenjare iz kojih se dižu oblaci dima ispunjenih mirisom mesa i začina (i dalje primamljivi!) grad nudi mnogo novih restorana, kafića-slastičarnica. Najbolji doručak – sirevi, sušeno meso, masline i med, pojest ćete u Ops Caféu koji je vikendom ujutro uvijek pretrpan. Uređen je više kao longue s kaučevima i stolićima za kavu, a vlasnik je umirovljeni kapetan, što objašnjava neke elemente dekora poput mornarskih čvorova, ljestvi od užadi. Postav umjetnina nije stalan – ako vam se nešto svidi, pitajte za cijenu. S druge strane kafić i slastičarnica “Dandin” drži do starinskog chica, a nudi izvrsne slastice iako nemaju veze s turskom kuhinjom: američke kekse s čokoladom, tortu šarlotu i kolačiće Madeleine za kojima je čeznuo Proust... Ručati se isplati u užurbanom “Delicatessenu” u četvrti Nišantaš jer hrana je ukusna, meni vrlo raznolik, glazba glasna, a osoblje ljubazno... Ili pak u “Müzedenchangi”, smještenom u raskošnim vrtovima muzeja Sakip Sabanaci. Na pitanje gdje je najbolje noćiti u Istanbulu – nema jedinstvenog odgovora. Postoji raspon od luksuznog Ritz Carltona do malih, ali dojmljivih hotelčića, poput “Mama Sheltera” u Bejogluu, čije uređenje potpisuje Philippe Starck, što je rezultiralo sobama sa sagovima s grafitima i lampama s maskom Batmana ili Zekoslava Mrkve. A kad smo kod dizajna, istaknimo još neka važna imena u ovom gradu. Među njima je Sebnem Buhara (BOU design), čiju ćete dizajnersku ruku, ako znate gledati, prepoznati u mnogim interijerima. Istanbul je i dom “Autobana”, stu- dija za arhitekturu i dizajn o kojem posljednjih godina malo koji stručni magazin nije pisao – Seyhan Ozdemir i Sefer Caglar ovjenčani su nagradama “Best Young Designers” i “Best Newcomer”. žNajnoviji im je projekt aerodrom Hejdar Alijev u Bakuu. Ljubitelji umjetnosti ne mogu zaobići ni Muzej moderne umjetnosti. Otvoren na obali Bospora 2004., s osam tisuća četvornih metara, prvi je privatni muzej u Turskoj. Uz izložbe suvremenih autora, fotografija i novih medija, knjižnicom, kinom, edukacijskim programima posebno je zanimljiv mlađoj publici. Koliko, svjedoči pet milijuna posjetitelja do sada, a broj se sve brže povećava. Ovaj je muzej dobro mjesto da “apdejtate” znanje o novim zbivanjima u umjetnosti. Inače, Muzej moderne umjetnosti nalazi se u Karaköyu, po svim mjerilima u trenutačno najuzbudljivijoj četvrti u gradu. Ovdje je još u 13. stoljeću izgrađena luka, kasnije je tu bila industrij- ska zona i zapravo je dolazak Muzeja sve promijenio. Krajem prošlog stoljeća ovdje su prevladavala skladišta, prašnjave prodavaonice čaja, mehaničarske radionice. Danas se u jednom od velikih magazina održava Istanbul Biennial i Istanbul Fashion Week, a mnogo je i manjih muzeja i galerija poput Salt Galata (u zgradi nekadašnje Otomanske banke). A svi ti umjetnošću opčinjeni ljudi moraju negdje i jesti. Za to su ovdje “Naif ”, “Nar”, “Balta- zar”, “Unter”. “Muhit” je jedan od najljepših prostora u gradu gdje se jede na otvorenom, pod vinovom lozom, a najnoviji hit je restoran Colonie. Za razliku od otmjenijih klubova u Ortaköyu, gdje se dolazi u štiklama i minisu- knjama, atmosfera u Karaköyu je opuštenija. Pleše se u “Gaspar and Beju”, a suprotno imenu, mlađa publika odlazi u “Fosil”. Uza sve to Karaköy nije postao šmin- kerska četvrt i to mu daje posebnu draž. Ulice su pomalo zapuštene, stariji muškarci na njima piju čaj, još ima sta- rinskih obrtničkih radnji. Nažalost, svi strahuju da će taj šarm nestati. Naime, ovdje će se graditi veliko pristanište za cruisere. No, da ne nestaje sve staro i dobro, pokazuju neka gradska gotovo kultna mjesta. Jedno je “Atelier Re- bul”, najstarija ljekarna koja još posluje na istom mjestu gdje je i otvorena 1895. Osnovao ju je Francuz Jean Cesar Reboul kojem se kao naučnik pridružio Kemal Müderri- soglu, inače prvi ljekarnik u Republici Turskoj. Godine 1938. predstavili su svoju prvu kolonjsku vodicu od lavande. Danas je “Atelier Rebul” nezaobilazan želite li kući ponijeti mirise Istanbula – kreme, kolonjske, gelove s mirisom badema, magnolije, čaja, mandarine...“Civan” je pak krojački salon za gospodu, uređen u retro stilu, s policama punim najfinijih tkanina. Sve je ekskluzivno i limitirano. Ovdje možete naručiti den- dijevsko odijelo na turski način – s vrećastim hlačama koje asociraju na narodnu nošnju upotpunjeno šarenom leptir-mašnom. Najnovija kolekcija oslanja se na film “Hotel Budapest”. Neponovljivo.
