Kad posjećujete restorane, uglavnom čim uđete jasno vam je gdje se nalazite: konobar se prezentira (ili raskrinka) na prvu već time kako vas dočeka. Vidite koliko su brzi, drže li do detalja i urednosti, koliki je protok gostiju i, napokon, možete pretpostaviti kakva će (vjerojatno) biti hrana. U Hemingway bistrotu na prvu sve obećava da ste u dobrim rukama, a tako se nastavilo i do zadnjeg zalogaja neobičnog deserta od suhih smokvi, mascarponea i prošeka.Bistrot s pogledom na zagrebački HNK otvoren je nedavno, kao dio poznatog Hemingway bara koji na tom mjestu stoji već godinama. Kad su odlučili proširiti ponudu i omogućiti vam da uz jutarnju kavu i doručkujete, u užurbanom danu pojedete brunch, možda french dip sandwich ili grill steak salatu, a nakon popodnevnog Bloody Maryja provansalski rižoto ili janjeći kotlet, nije slučajno izabrano da to bude baš u bistrou. Pojam potječe iz Francuske, a iza njega su se krili mali pariški lokali koji su služili domaća jela po umjerenim cijenama – a to je još jedna poveznica s imenom Hemingway. Ili točnije, s njegovom postumno izdanom knjigom Movable Feast, Pokretna gozba. U njoj Hemingway opisuje svoj život novinara i mladog pisca u Parizu dvadesetih godina prošlog stoljeća, poimence opisujući gradske lokale – restorane, barove i bistroe u koje je zalazio. Dobar dio njih u glavnom gradu Francuske postoji i danas, a Hemnigway bistrot hommage je njegovu boemskom životu i francuskoj kulturi blagovanja.Ipak, Hemingway bistrot ne nudi isključivo francusku kuhinju. Iako su na jelovniku i neka svjetski prepoznatljiva jela poput juhe od luka, namaza od pačjeg confita i čokoladnog moussea, zapravo se naslanja i na talijansku i španjolsku kuhinju, a jako je simpatično ubacivanje i nekoliko lokalnih jela, ajngemahteca, na primjer. Mnoga poznata jela ovdje su doživjela reinterpretaciju. Njihovi Pohanci (baš tako stoji u šarmantnom meniju punom crteža i duhovitih pričica o hrani) tako su reinterpretacija zagrebačkog odreska – zapravo je riječ o punjenom pilećem batku i zabatku s prženim batatom. Ni carbonara nije ono što kod kuće kuhamo, u njoj su svinjski obrazi koji su se marinirali u chimichurri.Kako se namirnice uglavnom nabavljaju kod malih domaćih proizvođača, ovdje možete pronaći i dalmatinski šokol, istarske kobasice s tartufima i ružmarinom – oboje je bilo izvrsno, baš kao i rižoto od pačjih prsa i vrganja. Uostalom, kao i čaša malvazije Coronica. I, da, ma koliko visoko streme s hranom, cijene u Hemingway bistrotu nisu takve.
