Koliko smo puta samo vidjeli u filmovima kako se žena malo štipne za obraze kad želi izgledati lijepo, a ovaj arhaičan potez zapravo govori o povijesti rumenila, koje je u mnogim kulturama prisutno stoljećima. Oduvijek su rumeni obrazi davali zdrav izgled i ono je oduvijek osnova lijepe šminke. Naime, kad ste blijedi, cijelo lice djeluje kao da je “bez dimenzije”. Rumenilo licu daje dubinu i zdravlje, stoga je ono u nekoliko nijansi ključna stavka svake kozmetičke torbice. Oduvijek se cijenio zarumenjen izgled, a svaka je kultura imala svoje favorite ovisno o vremenu i dobu. Diljem svijeta ono se koristi tisućama godina. Povjesničari otkrivaju da je u egipatskoj kulturi rumenilo korišteno za naglašavanje jagodica baš kao i danas, a izrađivali su ga od biljke kermes, koja smjesi daje crveni ton. U Grčkoj i Rimu žene su također svakodnevno koristile rumenilo – Rimljanke su ga radile od crvenog koralja, a Grkinje su na obraze aplicirale prah od bobičastog voća. Kad su željele biti lijepe, nekadašnje su dame bile itekako kreativne i domišljate te su uvijek pronalazile način da osmisle idealnu teksturu za nanošenje. Naravno, prije modernog doba na raspolaganju su imale uglavnom sastojke biljnog porijekla. No u srednjem vijeku pak rumenilo dospijeva na crnu listu – šminkanje postaje sramotno i dozvoljeno je samo glumcima i prostitutkama.Ali dolaskom renesanse uljepšavanje opet postaje moderno i poželjno. U to doba rumenilo se proizvodilo od voća, cvijeća i raznih biljaka, a najčešće su korišteni borovnica, grožđe, ružmarin i lavanda. Tijekom 18. i 19. stoljeća uređivanje je postalo vrlo poželjno u svim slojevima društva pa prah za rumene obraze postaje hit. Ova moda posebno je očita u Francuskoj, uz specifičnu ideju bijelog lica. Naime, bijeli prah na licu činio ga je vizualno plošnim, a rumeni obrazi daju zdraviji izgled, vrlo atraktivan i dosta popularan u povijesnim filmovima. Danas se režiseri često inspiriraju tim stilom pa možemo vidjeti snažno naglašena bijela lica s crvenim obrazima i velikim perikama, izgled inspiriran erom rokokoa i neoklasicizma. U to vrijeme pojavljuje se i otrovno rumenilo – u formulama se pojavljuju olovni spojevi koji uzrokuju rane, pa čak i smrt.No određene provjerene biljke i cvijeće bili su sigurni za uporabu, stoga je ovaj trend nastavio svoje putovanje do kraja 19. stoljeća, kad se priča mijenja. Naravno, tehnologija je donijela nove formule, odnosno inovacije, kozmetička industrija uvodi rumenilo u modernu eru. Ono postaje prah u kamenu u malom pakiranju i postaje pravi proizvod.Prvo kupovno rumenilo pojavilo se krajem 19. stoljeća. Naime, 1892. francuska tvrtka Jeannin izradila je prvo komercijalno rumenilo u kamenu pod imenom Bloom of Roses. Jer do tog trenutka rumenilo se obično izrađivalo kod kuće miješanjem masti i boje, a kupovno rumenilo predstavljalo je prvu pristupačnu i jednostavnu alternativu. Tada počinje nova era ovog beauty dodatka, koji danas koristimo svakodnevno. Uskoro kreće nova revolucija, mnogi su se inspirirali ovom formulom, stoga je sve više brendova koji ga nude. U dvadesetima svijet ulazi u novu fazu, žene krate kosu i sve više se šminkaju, a s time i rumenilo dobiva novi “boost”. Postaje neizostavan dio rutine brojnih žena i pojavljuju se razne nijanse. Danas imamo niz formula, a najpopularnije su one u prahu, odnosno kamenu, zatim u kremi i tekuće.Svaka ima niz prednosti, ovisno o tome kakav izgled želimo postići. Prah je idealan za jaču šminku jer dobro sjeda na slojeve pudera, a kremasto rumenilo savršeno je za obraze prirodnog izgleda. Naime, kako stiže sve toplije vrijeme, tako valja razmisliti i o teksturi. Prah je idealan za zimu, no toplije vrijeme više voli mekane, kremaste varijante. Tu je još i tekuće rumenilo, koje je često varijanta i za obraze i za usne.U posljednje su vrijeme vrlo popularni hibridi u svijetu šminkanja, a time ne možemo pogriješiti u nijansi. Usne i obrazi trebali bi imati sličan ton, a ovo je dobar način kako to postići. Tu su i druge vrste – gel rumenilo vrlo prozirnog izgleda, ali i sami pigmenti koji se više koriste za maske, u teatru i slično. Pigmenti imaju zasebno mjesto u svijetu kazališta, oni moraju davati jači dojam jer šminka na sceni ima svoja pravila. Odabir vrste rumenila ovisi o preferencijama i tipu kože, no najbitnije je odrediti ton lica, znati jesmo li topli ili hladni podton. Brinete obično imaju tople tonove, a plavuše hladne, no to može biti i neka kombinacija. U svakom slučaju nijansa se treba lijepo stopiti s vašom prirodnom bojom kože te ne previše odskakati od tona. Najlakše je aplicirati ga ako se nasmiješite dok se šminkate. Naime, krenite s malo rumenila pa ga nadogradite, a neke su formule snažno pigmentirane, iako su pastelne. Aplikacija je lakša uz pomoć kista, iako ga mnogi vole nanositi jagodicama prstiju, čak i profesionalni vizažisti.Ipak, kist daje mogućnost ekonomičnog korištenja rumenila, a brendovi predlažu one mekanije. Naime, što su dlačice oštrije, to će pokupiti više teksture pa će i sami doživljaj biti jači. Zato, samo lagani kistovi odgovaraju ovom tipu šminkanja.Nanošenje rumenila ima tendenciju pretjerivanja, obrazi su istureni pa previše boje na njima djeluje teatralno. A kad krenemo skidati višak, sve se zamrlja.Zato je bolje paziti. Uvijek možete dodati više, naročito ako idete u večernji izlazak, u prostore sa slabijom rasvjetom. Koloristički dodatak licu idealan je danju, samostalno ili eventualno uz maskaru, no obvezan je ako ste naglasili oči. Naime, lice djeluje plošno bez rumenila i jako našminkanih usana i očiju. Taj trik znale su i bogate, kreativne dame u rokokou, kad su si pudrale lica i rumenile obraze, a isto pravilo ljepote vrijedi i danas.
