Trenutno čitate

Smijao se ili svađao, gledat će te kao luđaka!

Smijao se ili svađao, gledat će te kao luđaka!

3.lipnja 2017. u 06:30 hepi

...naime, znam da radi, fakat radi, ako vjeruješ u njega 24/7. U suprotnom uzrokuje samo velike frustracije. S druge pak strane, odvratno je naporno stalno razmišljati pozitivno.

Kad imaš ovisnički karakter izbjegavaš sve ono što bi moglo izazvati ovisnost. Ok, pokupiš uz put poneku, poput one o šopingu, ali ove „opasnije“ izbjegavaš u širokom krugu. Uz takav karakter prirodno razviješ i crni humor i skeptičnost. I onda ti se, jer Murphyjev zakon, dogodi da se na tebe lijepe razno razni gurui koji imaju čarobnu formulu za dug, sretan život pun obilja. Da, da, svi su pročitali „Tajnu“ i imaju misiju širiti mir i dobro svijetom. I to bi bilo divno, da ih većina ne hoda svijetom s figom u džepu.

Pa eto, u moru tih i takvih lovaca, nađe se i pokoji biser. Netko tko istinski živi ono što propovjeda. Vjerovali ili ne riječ je fitness treneru koji ima posve drugačiju filozofiju od svih viđenih u ovoj industriji i koji ljudima uz mišiće trenira i mozak. Naravno, da bi to uspjelo morate biti spremni za promjene, prije svega u svom mentalnom sklopu. No, usvojite li ih, naučite li trenirati mozak da uvijek i samo ima sretne scenarije puno ćete sretniji kročiti cestom. I puno više ljudi mislit će da uzimate nešto ilegalno ili da ste pobjegli iz Vrapča. Osobno, u meni se onaj gore spomenuti skeptik i naivac bore glede ovog koncepta.

Naime, znam da radi, fakat radi, ako vjeruješ u njega 24/7. U suprotnom uzrokuje samo velike frustracije. S druge pak strane, odvratno je naporno stalno razmišljati pozitivno.

Da ne bi ostalo apstraktno, evo primjer, dva, sto...

Ustaneš ujutro iz kreveta, pogledaš se u ogledalo i vidiš podočnjake, eksploziju u kosi, prištić... i trebaš se sam sebi veselo nasmiješiti, poželjeti si dobro jutro i održati motivacijski govor u kojem si maltene kralj svijeta i sve će ti ići onako kako si zamislio. Deset sekundi kasnije shvatiš da nemaš kave, a to se nikako ne uklapa u tvoj plan o savršenom danu, nema ni mlijeka. Pih, neće te valjda takve sitnice izbaciti s tračnica...

Urediš se, kreneš na posao, auto neće upaliti. Naravno, nemaš živčani slom nego lagano, s osmijehom od uha do uha kreneš na bus u kojem te dočeka vozač kojem je Svemir očito odlučio naplatiti čak i dugove čukun djedova pa riga vatru čim zine. Ti si i dalje na svom sretnom mjestu i kročiš prema novim pobjedama. I onda kreće niz - zamislite najgori niz...

E takav niz. Pardon, još gori. I onda pukneš k'o kokica kad ti na kraju dana neka seljačina u busu legne na rame. Hirošima i Nagasaki na liniji 109. I opet te svi gledaju k'o luđaka, a neki od putnika žele te i ozljediti. Koji je zaključak? Smijao se ili svađao, ljudi će te gledati kao da nisi normalan. Stoga, odaberi svoju mantru i drži se je se, a druge neka voda nosi, jedina osoba s kojom baš moraš živjeti ona je s podočnjacima s početka priče. Ti, da.

Ključne riječi

kolumna

Komentari