Trenutno čitate

Čim sam odustala od ideje da se utrkujem sa svima oko sebe, treniranje mi je postalo užitak

Čim sam odustala od ideje da se utrkujem sa svima oko sebe, treniranje mi je postalo užitak

14.srpnja 2019. u 07:00 joga

Melita Pavlek savjetnica je za komuniciranje, NLP praktičarka, bivša dugogodišnja novinarka, glasnogovornica i povremena pasionirana umjetnica. U ovoj se kolumni bavi pitanje brige za vlastito tijelo

Krenula sam na jogu. Naravno ne iz plemenitih SAMO-razvojnih razloga, već zbog bolova u leđima koji su poručivali da je dosta NE-brige o tijelu. Studio joge u kvartu bio je sjajno rješenje. Rješenje koje je na početku izgledalo kao božja kazna za izbjegavanje tjelesnih aktivnosti od rođenja do četrdesete. U to vrijeme sam još uvijek mislila da je cilj staviti nogu za vrat pod cijenu puknuća ligamenata, mišića i kože. Ta faza trajala je dovoljno da shvatim da pravi benefit imam tek onda ako odustanem od cilja da budem žena-guma za 30 dana. 

I gle! Čim sam odustala od ideje da se utrkujem sa svima oko sebe, treniranje mi je postalo užitak i gušt. Sama sam sebi dovoljan izazov. (Dovoljan u potpunosti!) Primijetila sam da mi je teško zadržavati pozicije - asane. Sada znam da u svakoj teškoj poziciji disanjem mogu pretvoriti svoju blokiranu energiju u ritmičku, ugodnu. Nikada ne idem u pokretu do same granice boli jer za mojem tipu građe (čitaj; rođeni hedonist) to ne odgovara. Idem dokle mi je ugodno i svaki put primjećujem napredak. Znači i bez boli može biti napretka. Šteta što mi to nije netko objasnio prije 20 godina. 

melita pavlek

Skužila sam da te trikove mogu koristiti i izvan dvorane za vježbanje. Interesantno je kako se procjena neke potencijalno stresne situacije mijenja čim promijenimo način disanja i položaj tijela. Navika mi je nakupljati napetost u ramenima pa kad sam u stresu probam koncentrirano opustiti upravo lopatice i disati... disati. Za otprilike pet minuta osjetim opuštanje, drugačiji prizmu onoga što me okružuje i nešto kristalnije misli.

Naučila sam da naš otpor često uopće nije pravi otpor već samo neopisiva želja za ostajanjem u zoni komfora. Kad to jednom pregrmite ono što vas čeka je još puno bolje, cjelovitije i korisnije. A ja sam živi primjer toga. Dajte šansu stvarima koje na prvu ne izgledaju idealno jer previše često zaboravimo da je život igra. Uživajte u njoj i zadržite dječji ushit što duže. Bolje za vaš um, za vaše srce, a i za vašu tjelesnu mudrost. 

Ključne riječi

joga kolumna melita pavlek